Tada veliki Bog svetun hižu od Nazareta u koji nekad Devica Marija narodi se ne hti da u rukah ostane poganskih. Po rukah dakle angelskih čini uzdignuti i zato leto 1291. bi položena u knežiju Modrušku blizu grada i mesta Rieke na jedno brdo u misto imenovano Trsat.  Tako je franjevac Franjo Glavinić opisao predaju o dolasku svete nazaretske kuće na Trsat 10. svibnja 1291. godine. Predaja kaže da je kućica bila sazdana od crvenkastog kamena, da nije imala temelj, pod i strop, a crveni krov krasile su joj posute zvijezde. Nalazila se na mjestu današnje bazilike do 10. prosinca 1294. godine kada je na krilima anđela odletjela u talijanski gradić Loreto, u blizini Ancone, gdje se nalazi i danas. Papu Urbana V. duboko je dojmila tuga i pobožnost hrvatskih vjernika koji su hodočastili u Loreto i molili Majku Božju da im se vrati sa svojom kućom. Kao utjehu za njihovu bol, papa Urban V. 1367. odlučio je u zamjenu za nestalu kućicu poslati sliku s likom Djevice Marije čije se autorstvo pripisivalo samom sv. Luki, a kojoj hodočasnici također pripisuju čudotvornu moć. 8. rujna 1715. godine slika je odlukom Vatikanskog kaptola okrunjena s dvije krune, što je prvi takav primjer zabilježen izvan Italije i pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, a 1930. godine papa Pio XI. počastio je trsatsku crkvu naslovom manje bazilike (basilica minor). Trsatske stube koje vode u vis do svetišta jedan su od najljepših spomenika hrvatske marijanske pobožnosti. Nose ime Petra Kružića, slavnog hrvatskoga junaka u borbama protiv Turaka i osobito čuvenog u obrani grada Klisa. Petar Kružić hodočastio je na Trsat i za pobjede zahvaljivao Trsatskoj Gospi. Njoj u čast, 1513. godine podigao je i prvih 118 stuba (danas ih je 564). 

Kružiću su Turci odsjekli glavu a njegovo tijelo pokopano je u kapeli sv. Petra kraj franjevačke crkve BDM na Trsatu. Na grob stavljena je ploča natpisom: Ova kamenita ploča pokriva kosti Petra Kružića, kojega Turci, jaoh, pogubiše. Dok je on bio živ, Senj i Klis nikada se ne bojahu Turaka. Zemlja uze njegovo tijelo, nebo i dušu. A njegovo junaštvo raznosi po svijetu neumrla slava. 

Petar Kružić u borbi s Turcima

Trsat je ponajprije svetište obitelji – hrvatski Nazaret. Pojedinci, supružnici, roditelji s djecom, mladi parovi svakodnevno pohode svetište. U svetište Gospe Trsatske već sedam stoljeća dolazi i moli Božji narod. Nudi hodočasnicima osobitu poruku o sv. obitelji Isusa, Marije i Josipa. roditelji s djecom, mladi parovi svakodnevno pohode svetište. Trsat je i mornarsko Marijino svetište, svetište Kraljice Jadrana – Zvijezde mora. Odredište mnogih pomoraca i njihovih obitelji, u posvetama, molitvama i zahvalama što ih Gospa “čuva, brani i nanovo sakuplja”. 

Trsatsko nam svetište, u svjetlu Nazareta uprisutnjuje otajstvo utjelovljenja Sina Božjeg “koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom”. Učimo se od naše Majke Marije pružiti ljubav, brigu i nježnost našemu Gospodinu koji nam se daruje u liku Djetešca. 

Početak štovanja Blažene Djevice Marije na Trsatu seže u 1291. godinu kada je na tom mjestu čudesno osvanula kućica iz Nazareta u kojoj je živjela Isusova majka.  Prema predaji 10. svibnja 1291. na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske čudesno je osvanula nazaretska kućica Svete Obitelji. U toj istoj kućici anđeo Gabrijel navijestio je Mariji da će začeti po Duhu Svetomu. Predaja kaže da je kućica bila sazdana od crvenkastog kamena, da nije imala temelj, pod i strop, a crveni krov krasile su joj posute zvijezde.  Na Trsatu, na mjestu današnje bazilike, nalazila se do 10. prosinca 1294., kada je na „krilima anđela odletjela“ u talijanski gradić Loreto kod Ancone, gdje je i danas. Na mjestu gdje se nazaretska kućica nalazila, a zatim i nestala, krčki knezovi Frankopani podigli su crkvicu koja postaje najstarija frankopanska zadužbina i hodočasničko odredište. Godine 1367. papa Urban V. susreo je u Loretu hodočasnike Hrvate koji su došli moliti Majku Božju da im se vrati sa svojom kućom. Vidjevši njihovu vjeru i tugu, u znak utjehe darovao im je ikonu Majke Božje s Djetetom kao utjehu za njihovu bol, koja je zatim postavljena i čašćena iznad glavnoga oltara Trsatskoga svetišta. 1715. godine slike je odlukom Vatikanskog kaptola okrunjena s dvije krune, što je prvi takav primjer zabilježen izvan Italije, a 1930. godine papa Pio XI. počastio je trsatsku crkvu naslovom manje bazilike ( basilica minor). Trsatske stube jedan su od najljepših spomenika hrvatske marijanske pobožnosti. Nose ime Petra Kružića, velikoga hrvatskoga junaka u borbama protiv Turaka i osobito čuvenog u obrani grada Klisa. Petar Kružić hodočastio je na Trsat i za pobjede zahvaljivao Trsatskoj Gospi. Njoj u čast, 1513. godine podigao je i prvih 118 stuba (danas ih je 564).

Trsatsko svetište ponajprije je svetište obitelji, hrvatski Nazaret. Pojedinci, supružnici, roditelji s djecom, mladi parovi svakodnevno pohode svetište. Dolaze Gospi Trsatskoj u traženju milosti, ustrajnosti, vjernosti, pomirenja, u nadi i molitvi za razrješenje problema, za oproštenje grijeha, ostvarenje želja i nadanja. I papa Ivan Pavao II. u slavu i čast svetosti obitelji, pod geslom “Obitelj – put Crkve i naroda”, pohodio je trsatsko svetište 2003. godine.

Sveti papa i Gospa Trsatska

Trsat je i mornarsko Marijino svetište, svetište Kraljice Jadrana – Zvijezde mora. Odredište mnogih pomoraca i njihovih obitelji, u posvetama, molitvama i zahvalama što ih Gospa “čuva, brani i nanovo sakuplja”.