U Godini sv. Josipa koja je u tijeku bit će izvršena analiza relikvije pojasa koja je, kako se vjeruje, prije više od dvadeset stoljeća pripadala Isusovu zemaljskom ocu, prenosi Aleteia.

Pojas koji se danas čuva u bočnoj kapeli crkve Notre-Dame u Joinvilleu u departmanu Haute-Marne na sjeveroistoku Francuske, iz Svete zemlje donio je Jean de Joinville koji je u Sedmi križarski rat pošao kao kroničar i bliski prijatelj sv. Ljudevita. Prema našim saznanjima, to je jedina relikvija Isusova poočima koja se čuva u Francuskoj.

U svome djelu Povijest sv. Ljudevita (1839.) Louis-François de Villeneuve izvještava:

Većina križara 1248. godine po povratku je dobila rijetke ili zanimljive predmete. Vladar Joinvillea, između ostalog, kući je donio štit svog ujaka Geoffroya IV. s grbom Rikarda Lavljeg Srca, i Pojas svetog Josipa za koji se pobožno vjerovalo (prema drevnoj istočnoj tradiciji) da ga je istkala sama Prečista Marija za svoga muža.

Radi se o plosnatoj tkanini od konca, bolje rečeno od debelog konopa, vjerojatno od konoplje, sive boje. Pojas ima nešto više od metra duljine i 4,5 centimetra širine. Opremljen je kopčom od bjelokosti ili kosti i gumbom na svakom kraju. Na svitku koji je prethodno bio povezan sa samim predmetom stoji pisano: Hic est cingulus quo cingebatur Joseph, sponsus Mariæ („Ovo je pojas kojim je bio opasan Josip, Marijin suprug“). Trenutno je izložen u oltaru-relikvijaru s upisanom godinom 1868. Omotan je oko kristalnog cilindra koji podupiru četiri lika: sv. Ljudevit s krunom na glavi, Jean de Joinville u oklopu i naslonjen na mač, biskup Châlonsa i redovnik iz Saint-Urbaina.

Pojas sv. Josipa / Foto: Wikimedia

Priča bogata događajima

Prema tradiciji, upravo je sv. Ljudevit dao relikviju svom prijatelju Jeanu de Joinvilleu koji ju je predao Kaptolu Saint Laurent, prije nego što je sagrađena kapela u kojoj će se čuvati. No relikvija je bila predmet zavisti kroz mnoga stoljeća.

Godine 1629. komadić pojasa, veličine oko dva i pol centimetra, doniran je bolnici Svetog Križa u Joinvilleu. 20. srpnja 1649. godine Kaptol Saint Laurent odgovorio je na zahtjev Dom Pierrea Massona i darovao djelić relikvije samostanu svetog Bernarda u Parizu.

Međutim, stanovnici Joinvillea nisu zauvijek ostali tako popustljivi. 6. kolovoza 1661. Kaptol Toula također je tražio komadić za vlastitu crkvu; ne dobivši odgovor, mons. Félix Vialart de Herse, biskup Châlona, ​​uzeo je stvar u svoje ruke i uputio se (23. lipnja 1662.) posjetiti crkvu Saint Laurent, tražeći da vidi slavnu relikviju. Nakon što je pojas izvađen iz spremnika, biskup je priznao da želi imati fragment pojasa kako bi osnovao dva bratstva u Châlonsu – jedno u čast Svete Djevice, a drugo u čast svetog Josipa. Suočen s odbijanjem Kaptola Saint Laurent, biskup je izvadio škare i izrezao sebi komad svete tkanine. O toj sceni izvještava se u kaptolskim zapisima:

Na što je spomenuti Gospodin [biskup] odgovorio da mu se za veću slavu Božju, na čast Svete Djevice i svetog Josipa, spomenuta gospoda nisu mogli usprotiviti odbijanjem, jer je zahtjev bio za katedralnu crkvu ove biskupije i odmah uze iz ruku jednog od svojih tajnika neke škare i odsječe komad dug oko četiri prsta – što je izazvalo veliko žaljenje kod Gospode [kanonika] zbog velike količine koju je odrezao.

Nakon tog događaja kanonici Kaptola Joinville obvezali su se, pod prijetnjom izopćenja, da:

nikada neće dopustiti da taj pojas itko dodiruje kako bi bilo koji njegov dio odvojio, niti ga na bilo koji način umanjio.

Tijekom Francuske revolucije relikvija je nevjerojatno izbjegla napade. Jedna ju je osoba pod nadahnućem pronašla i vratila župniku Vecquevillea 1823. godine, a nakon toga vraćena je u župu Joinville. Od tada je kult čašćenja relikvije doživio pravu obnovu.

Hod svetog Josipa / Foto: Facebook ‘Marche de Saint-Joseph’

Pozornost javnosti

Povodom Godine svetog Josipa, Fondation du Patrimoine (francuska zaklada za baštinu) pokrenula je 22. ožujka pretplatu za obnovu oltara-relikvijara u kojemu se čuva pojas. Cilj je vratiti relikviju na prvobitno mjesto, iznad oltara kapele svetog Josipa, nakon čega više ne bi bila u sadašnjoj vitrini – pojašnjava župni đakon Jean-Marie Laillet.

Riječ je o projektu koji je proveo grad Joinville u suradnji sa župom Marcel Callo koja okuplja desetak crkava oko Joinvillea, zajedno sa samostanom Annonciades Célestes, inicijativom „Hod svetog Josipa“ i Francusko državno vijeće Kolumbovih vitezova.

Ovo je prilika da zanemarenu relikviju iznesemo na vidjelo i sjetimo se važnosti koju je kult svetog Josipa imao u Joinvilleu. Već je počela privlačiti hodočasnike – počevši od “velikog hoda”, Hoda svetog Josipa, grupe vjernika koji su dva mjeseca hodali od Pariza do Joinvillea, a potom se uputili u Cotignac, prenoseći kip Josipa s Isusom na ramenima umjetnika Luca de Moustiera.