Željka Marinović glazbenica je rodom iz Zadra, a glazbom se bavi više od 40 godina. Željka Marinović svoj je glazbeni put započela u glazbenoj školi u rodnom Zadru gdje su vrlo brzo primijetili njezin glazbeni talent, potom je pjevala u grupi “Passage” koja je vrlo brzo promijenila ime u “Riva”. “U to doba bila sam na svim mogućim natjecanjima u bivšoj državi i slučajno ili ne, osvajala prve nagrade”, rekla je pjevačica. Izgledalo je, kaže, kao da će joj glazba biti glavni, životni poziv.

Katarina Varenica i Željka Marinović

Ljudi, ja idem, zaljubila sam se, idem prodavati voće i povrće

Unatoč uspjesima u svijetu “svjetovne” glazbe, Željka se okrenula duhovnoj glazbi i to zato jer se – zaljubila. “U trenutku kad se trebalo ozbiljno i profesionalno posvetiti glazbi, ostavila sam sve, čak i instrumente i razglas i rekla: ‘Ljudi, ja idem, zaljubila sam se, idem prodavati voće i povrće'”, sa smijehom se prisjeća Marinović. Kaže da je suprug profesor matematike i fizike, a radio je u jednoj srednjoj školi u Zadru: “Njegovi su roditelji uzgajali voće i povrće, a on je tijekom ljetnih praznika prodavao to voće i povrće na štandu u Malom Lošinju i ja sam mu se tada pridružila. Naša je veza postala ozbiljna, sljedeće smo se ljeto vjenčali i došli živjeti u Zagreb gdje smo zasnovali obitelj”.

HKR-ova sugovornica kaže da je zbog ljubavi ostavila sve, no u srcu je ostala želja – imati obitelj, ali živjeti i glazbu.

“Osjetila sam da ne mogu imati obitelj, a pjevati pjesme koje u sebi nemaju neku dublju poruku”, posvjedočila je. “Tada sam shvatila da je duhovna glazba ono za što me dragi Gospodin očito pripremao, ali ja toga nisam bila svjesna tada.”

Obiteljski život potpuno je promijenio njezin način života te je i snimila tri zapažena albuma “Ljubav što ne prolazi”, “Hrvatske marijanske pjesme” i “Želim Ti dati najbolje” za koji je 2001. godine nagrađena Porinom za najbolji album duhovne glazbe, a to je ujedno bio i prvi Porin za duhovnu glazbu jer do tada kategorije “duhovna glazba” nije bilo.

“Osjećam se uspješnom jer sam se ostvarila kao žena i kao majka”, kaže Marinović i ističe da joj je to najveći uspjeh. Za sve ostalo kaže da je dar koji je dobila i koji je dužna dijeliti s drugima: “Imala sam taj blagoslov da sam bila okružena divnim ljudima, ne samo u glazbenom smislu, već su me ispunjavali i nadahnjivali i s kojima sam rado provodila vrijeme”.

Željka Marinović / Foto: Facebook

Prijateljica mi je rekla: ‘Kad budeš peti razred onda ću ti nešto reći’. Ja sam znatiželjno molila: ‘Reci mi sad!’ A ona je rekla: ‘Tvoji mama i tata nisu tvoji mama i tata’

Glazbenica je posvjedočila i o trenutku kad je saznala da je posvojena. Njezini roditelji nisu bili sigurni kada je pravo vrijeme otkriti joj tu stvarnost, pa je Željka saznala na jedan, kaže, vrlo neugodan način. “Igrala sam se u svom dvorištu, bila sam treći razred osnovne škole i prijateljica mi je rekla: ‘Kad budeš peti razred onda ću ti nešto reći’. Ja sam znatiželjno molila: ‘Reci mi sad!’ A ona je rekla: ‘Tvoji mama i tata nisu tvoji mama i tata’. Naravno, počela sam plakati, pitala svoje roditelje što je istina”, prisjeća se Željka Marinović. Kaže da je tada postala svjesna da su joj njeni roditelji, bez obzira što joj nisu biološki roditelji, zapravo pravi roditelji, jer su joj pružili ljubav i nježnost. “Nije roditelj onaj koji te rodio već onaj koji ti daruje ljubav, a ljubav je ona koja te formira u osobu”, ističe Marinović.

Željka Marinović prisjetila se i trenutka upoznavanja s Čedom Antolićem s kojim je vrlo blisko surađivala, a bili su i obiteljski povezani. No, na prvu se nisu prepoznali kao budući prijatelji i suradnici. U glazbenoj suradnji ih je povezao Toni Eterović.

Antolić je dao veliki doprinos albumu Željke Marinović Želim ti dati najbolje. “Čedo je pisao o slikama i izričajima koji su mi bili bliski jer dolazim s mora. A njemu je more isto tako cijelo vrijeme bilo u centru pozornosti, kao nešto najljepše što nam je Bog darovao u prirodi, i u pjesništvu i slikarstvu more mu je bilo glavna inspiracija”, svjedoči Željka Marinović. Naglašava kako je Čedo pisao baš za nju, tekstove i glazbu posvećene njoj i njezinom glazbenom izričaju.

Krapina fest 2013. Čedo Antolić i Željka Marinović / Foto: Slavko Nedić

“Jako smo se dobro poznavali i privatno”, rekla je Marinović i dodala da zato većina pjesama koje su stvarali nije nastajala na neki strog način: “Pjesme su nastajale doslovno za mojim kuhinjskim stolom, najčešće dok sam ja kuhala, on bi nešto sviruckao, ja sam malo pjevala pa bismo se malo svađali, malo zezali i to je bio naš način komunikacije koji nam je bio svojstven. Netko sa strane bi pomislio da se svađamo, ali nama je to bio najnormalniji način komunikacije, bili smo baš jako bliski”, objašnjava Željka. “Čedo je bio baš veliki autoritet i u svijetu duhovne, ali i svjetovne glazbe. I kao autor i kao interpreta.”, naglašava glazbenica.

O planovima za budućnost ove talentirane glazbenice te pjesmi preminulog Čede koju je slučajno pronašla poslušajte u emisiji ovdje:

Novi valovi dobrote