Ne uzimajte taj savjet od mene – uzmite ga iz Knjige izreka.

Uspješni direktor podsjetio me na 3000 godina staru lekciju koja će vas učiniti mudrijim roditeljem, prijateljem ili poslovnim čovjekom, piše Aleteia. Lekcija uključuje slušanje, pa dopustite mi da vam prizovem pažnju dok prepričavam priču i istražujem njezinu poruku … Kad sam se prije puno godina prvi put pridružio radnom timu izvršnog direktora, poznavao sam ga samo po reputaciji: bio je samouvjeren, odlučan vođa koji je naslijedio golemu, ali loše izvedenu podružnicu naše tvrtke i u kratkom roku pretvorio je u uspješni dragulj. Radovao sam se saznanju kako je izveo taj podvig i bio sam nestrpljiv da upijem njegove savjete o vođenju timova i organizacija. Ali, rano se dogodilo nešto neobično: pitao me za savjet i doprinos. I to se stalno događalo. Ne, nisam bio neko proročanstvo strateške mudrosti. Bio je daleko pametniji od mene, pa sam se često pitao zašto bi se trudio savjetovati se sa mnom, a također i ostalim članovima tima.

Možda sam se podsvjesno bojao da ću zbog traženja savjeta od drugih izgledati slabo ili neodlučno.

Njegov savjetnički stil na kraju me natjerao da pomno proučim vlastiti pristup životu. Do tog trenutka moj je obrazac bio prilično suprotan njegovom. Suočen s važnim izborom, bilo da se radi o poslovnom pitanju, premještanju u karijeri ili novcu, obično bih zadržao vlastiti savjet, rijetko pitajući prijatelje ili mentore za doprinos. Napokon, zaključio sam: To je moj život i tko bolje od mene poznaje moje vlastite prilike? Osim toga, bio sam siguran u svoju sposobnost da shvatim stvari: nisam Einstein, ali pametan sam momak. Pa ipak, moj je šef bio pametniji, iskusniji i s više samopouzdanja, ali tražio je savjet. Što je to govorilo o meni?

Osvanuo je neugodna spoznaja. Svoj sam samostalni pristup pripisivao samopouzdanju u vlastitoj prosudbi. Možda moj stil nije značio samopouzdanje, već upravo suprotno: nesigurnost. Možda sam se podsvjesno bojao da ću zbog traženja savjeta od drugih izgledati slabo ili neodlučno. Suprotno tome, možda je samopouzdanje ovog izvršitelja bilo upravo ono zbog čega mu je bilo tako ugodno tražiti doprinos. Očito njegovom egu nije prijetilo da to učini, niti da prizna kad je netko drugi imao bolju ideju.

Otuda lekcija stara 3000 godina. Čitajući neko duhovno čitanje ne tako davno, nasmiješio sam se i sjetio se svog bivšeg šefa kad sam naišao na ovaj dragulj iz biblijske knjige Izreke:

“Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.” – Izreke 19, 20

“Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.” – Izreke 15, 22

Ili, za one koji su još uvijek tvrdoglavi da bi dobili poruku, evo je na grubljem jeziku:

“Put budala je u njihovim očima ispravan, ali oni koji slušaju savjete su mudri.” – Izreke 12, 15

Jesu li me Izreke nazivale budalom? Jao!

Prošlo je gotovo tri tisućljeća otkako su ti tekstovi napisani, a mi se ljudi nismo puno promijenili, čini se. Mnogi od nas još su uvijek tvrdoglavi da bi tražili savjet ili previše nesigurni da bismo to učinili. Suprotno tome, stvarno mudri, samouvjereni ljudi redovito traže stajališta kolega, prijatelja, članova obitelji i župljana. Četvrtina Amerikanaca smatra da se nema kome povjeriti, ali ako imate dovoljno sreće da imate prijatelje i povjerljive osobe, budite zahvalni na tom blagoslovu i iskoristite ga tražeći ih povremeno.

Ne uzimajte taj savjet od budale poput mene. Preuzmi to iz Izreka.