"Gdje me ne zove dužnost šutjet ću i preporučivati ga Gospodinu. Stvari i govorkanja o drugome, koja na mene ne spadaju po dužnosti ili me ne zove ljubav, neću slušati izbjegavat ću ih i neću se u to ni najmanje miješati", govorio je sluga Božji o. Ante Antić.
Sluga Božji fra Ante Antić isticao se izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Blaženoj Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji. Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti. To je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tim je činom o. Antić dobio naslov sluga Božji.
Fra Ante je ostavljao utisak povučena čovjeka. Išao je pognute glave, oborena pogleda i činilo se da ga ništa uokolo ne zanima. Bilo je bogoslova koji su smatrali da se njemu može mnogo toga sakriti. U tome su se grdno varali. Njegove velike oči mnogo su toga i neopazice zapažale. Ni jednog nije puštao izvan svoje brige.
Pazio je na vanjsko vladanje i mnogo držao do skladnosti i urednosti.
Duboko je prodirao u dušu svakog klerika. U svemu je izbjegavao površnost. U tom pogotovo. Odlično je poznavao ćud svakog od njih. Pazio je na točnost u vršenju kleričkih dužnosti. Vodio je računa o nauku svakog pojedinog. Pazio je na vanjsko vladanje i mnogo držao do skladnosti i urednosti. Razumljivo da je mnogo držao do duhovnog života svakog pojedinca i do njegove molitve.
Tko pročita službene izvještaje, koje je slao provincijalu o svakom pojedincu, dobit će utisak da je fra Ante bio dobar psiholog.
Nije lako, ni bez potrebe izricao sudove o drugom.
Kad bi fra Antine izvještaje pročitali bivši njegovi gojenci, koji su dobro poznavali jedan drugog, sigurno bi se složili s njegovim ocjenama. Njegova ocrtavanja ”pojedinih tipova”, bile su stručne prognoze za život svakog pojedinca. Nije lako, ni bez potrebe izricao sudove o drugom. To nam najbolje svjedoči njegova bilješka iz duhovnih vježbi od 26. VII, 1926.: “O drugima neću govoriti nikada. Ako treba što kome reći, prigovoriti spomenuti nikada s pomoću Božjom i Marijinom neću za njim govoriti, već njemu s pravom i čistom nakanom pred Gospodinom.
Ako treba što kome reći, prigovoriti spomenuti nikada s pomoću Božjom i Marijinom neću za njim govoriti, već njemu s pravom i čistom nakanom pred Gospodinom.
Gdje me ne zove dužnost šutjet ću i preporučivati ga Gospodinu. Stvari i govorkanja o drugome, koja na mene ne spadaju po dužnosti ili me ne zove ljubav, neću slušati izbjegavat ću ih i neću se u to ni najmanje miješati.