Priča o svetom Jurju podsjeća nas da će nam ove 3 vrline pomoći da pobijedimo vlastite zmajeve, piše Aleteia. Izleti su uzbuđenje za moju djecu , a posebno su bili uzbuđeni što su posjetili lokalni muzej umjetnosti nakon što smo satima razmišljali o dječjem vodiču o tome. Potaknuo sam ih da se pripreme za put praveći popis umjetničkih djela koja bi najviše željela vidjeti. “Znam što želim vidjeti!” uzviknuo je moj 6-godišnjak. „Sv. Jurja koji ubija zmaja! ” Nasmiješila sam se, znajući točno zašto je od svih slika u dječjem vodiču odabrao baš nju. Jedna od omiljenih knjiga naše obitelji je priča o sv. Jurju i zmaju, prepuna poticajnih ilustracija i uistinu uzbudljivog pripovijedanja. Legenda o svetom Jurju i zmaju poznata je i voljena još od 12. stoljeća. Smiješno je što priča nije strogo istinita, barem ne onako kako mi o njoj mislimo. Povijesni sveti Juraj bio je časnik u rimskoj vojsci koji najvjerojatnije nikada nije susreo zmaja. Umjesto toga, zmaj u priči trebao je simbolizirati sotonu ili zlo općenito. Ipak, popularnost legende samo je rasla kroz stoljeća.

Što je to u ovoj priči koja tako potpuno zahvaća našu maštu?

Možemo se obratiti, kao i u mnogim stvarima, mudrosti C. S. Lewisa i G. K. Chestertona. Oboje su bili otvoreni zagovornici bajki i činilo se da intuitivno osjećaju u kakvim pričama djeca uživaju. Lewis je napisao: “Budući da je toliko vjerojatno da će se djeca susresti s okrutnim neprijateljima, neka barem čuju za hrabre vitezove i herojsku hrabrost.”

Chesterton je u međuvremenu napisao; “Ono što bajke daju djetetu je njegova prva jasna ideja o mogućem porazu. Dijete zmaja blisko poznaje otkad ima mašte. Ono što mu bajka pruža je da sv. Juraj ubije zmaja. Djeca, i stvarno svi mi, želimo znati da dobro pobjeđuje zlo. Želimo znati da imamo što je potrebno da bismo nadvladali kad se zlo suoči s nama. Priča o svetom Jurju i zmaju daje oblik i sadržaj nematerijalnoj stvarnosti zla. To znači da je trijumf svetog Jurja ujedno i Kristov trijumf. To je najstarija priča na svijetu i ona koja se i dalje piše svaki dan, opet i opet, u našim vlastitim životima. Moja omiljena linija iz knjige sv. Juraj i zmaj dolazi dok se Juraj priprema za borbu sa zmajem. Uviđa viziju “visokog grada” koji simbolizira Nebo, i prirodno, čezne tamo ići. Kaže mu sveti pustinjak: “Taj visoki grad koji vidite je u drugom svijetu. Prije nego što se popnete stazom do njega i objesite svoj štit na njegov zid, siđite u dolinu i borite se sa zmajem protiv kojeg ste poslani.”

Svatko od nas pozvan je boriti se sa vlastitim zmajem u životu i stići do Neba!

Svatko od nas ima svoje zmajeve protiv kojih smo poslani u borbu. Svi imamo poziv koji je Bog dao na naš život da bismo vodili određenu bitku. Naši su zmajevi i unutarnji kao iskušenja grijeha i vanjski kao teške okolnosti raznih vrsta. Priča o svetom Jurju podsjeća nas da ne odustajemo od nade. Kao i sam sveti ratnik, pozvani smo boriti se sa svojim zmajevima svim što imamo. I poput njega, uz Kristovu pomoć, možemo ih pobijediti. Da bismo pobijedili vlastite zmajeve, možemo pokušati oponašati ove 3 vrline svetog Jurja:

Hrabrost

Hrabrost nije odsutnost straha već osjećaj straha i odabir da unatoč strahu koji osjećate učinite pravu stvar. Prema legendi, cijeli je grad živio u strahu od zmaja prije nego što je sv. Juraj naišao i izašao na kraj s izazovom. Jedino je on bio dovoljno hrabar da učini ono što je trebalo. Poput svetog Jurja, i sa svojim se zmajevima možemo hrabro suočiti, odabirući ono što je ispravno čak i kad je teško i zastrašujuće.

Sućut

Legenda kaže da se sveti Juraj dobrovoljno javio da ubije zmaja ne zato što je i sam bio u opasnosti, već da bi zaštitio nevine živote drugih ljudi. Postoji i dio legende koji kaže da je kralj toga grada Jurja nagradio mnogim bogatstvima, ali on se okrenuo i odmah ih dao siromašnima. Ovi nas postupci podsjećaju na Kristovu velikodušnu ljubav prema nama i nadahnjuju nas da ih oponašamo.

Ustrajnost

Legenda govori da je sveti Juraj gotovo nekoliko puta bio poražen, ali nikada nije odustao. Ustrajao je više puta i na kraju pobijedio. Tako možemo pokušati ponovno, čak i kad se stvari čine bezizlazno. Poput svetog Jurja, svi smo na putu prema “Visokom gradu” koji svjetluca u daljini, a njegova nas priča podsjeća na ono što je potrebno doći. Kad se jednog dana približimo njezinim bisernim vratima, možemo se nadati da ćemo sa sv. Pavlom moći reći:” Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.” (2 Timotejeva 4, 7-8).