Dj 11, 1-18

U one dane: Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: »Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« Onda započe Petar te im izloži sve po redu: »Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledah viđenje: posudu neku poput velika platna uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim. To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«

»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću toga čovjeka. On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«

»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim’. Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«

Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

Psalam:

Ps 42, 2-3; 43, 3-4

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode,
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!

I pristupit ću k Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!