Conrado Giménez je molekularni biolog. Životne okolnosti dovele su ga do toga da radi u tri važne španjolske banke. Došao je do vrlo važnih položaja, ali nikada nije mogao zamisliti da će mu gotovo fatalna nesreća promijeniti život.

Jednog dana, kad je odlazio s posla, dogodilo se nešto što će postati prvi korak u najvećem projektu njegova života, a to je spašavanje tisuće života, donosi Aleteia.

“Izašao sam s posla nakon što sam pripremao za sastanak odbora i potom sam doživio gotovo fatalnu nesreću. Netko je ignorirao znak prednosti i udario me, i tako uzrokovao da se moj automobil zabio u zid. Vatrogasci su me morali izvući i izgubio sam svijest.”

Conrado se uspio probuditi u bolnici i shvatio je da je situacija vrlo ozbiljna: bilo je pitanje života ili smrt.

“Mislio sam da se neću izvući i zato sam se molio Bogu: Ako mi podariš život, radit ću gdje god želiš.”

I premda je nesreća bila vrlo ozbiljna, “nakon nekoliko mjeseci oporavka vratio sam se u banku”, istaknuo je. Ali ovo je iskustvo natjeralo Conradov život da se počne mijenjati.

“Počeo sam volontirati sa sestrama Majke Terezije iz Kalkute, noću brinuti o oboljelima od AIDS-a, gdje su bolesnici umirali.”

Conrado je osjetio radost volontiranja i nije se mogao zaustaviti:

“Imao sam posebno iskustvo u Peruu, u Limi i Cuzcu. Tamo sam bio s djecom s ulice, koji nisu imali što jesti i jeli su smeće. Nahranio sam ih i onda bi sa mnom otišli do kapelice.”

Spašavanje majki

Ondje je otkrio novo zvanje kao rezultat svog iskustva:

“Bio sam jako dirnut kad sam vidio majke kako rađaju i koje bi da nije bilo moje krvi iskrvarile. Tada sam se odlučio posvetiti najvažnijem poslu na svijetu: obitelji.” A Conrado – koji zna puno o poslu – zna da je “izvršna direktorica obitelji majka, žena. Mislio sam da joj moramo pomoći, voljeti je i zagrliti kako bismo pomaknuli ovu važnu tvrtku prema uspjehu.”

“Ostavio sam sve i učinio taj korak naprijed”, rekao je Conrado. “Puno puta sam hodočastio u svetište Schoenstatt – dvosatne šetnje znale su se pretvoriti u sedam sati.”

Conrad je morao prijeći park “Casa de Campo” u Madridu da bi stigao do kapelice. Ondje je, kako je naglasio, tražio  djevojke koje su se prostituirale pa su molili zajedno, dok su njihovi klijenti čekali u blizini.

“Pomogao sam im jer sam uvidio da su to majke koje su sposobne prodati svoja tijela kako bi spasile svoju djecu. Neke od njih završile su kao katehete u župi.”

Conrado je stoga počeo raditi na projektu kako pomoći ženama i majkama u Španjolskoj. Pokrenuo je odvažno poduzeće sam, misleći da će “ako je to luda ideja završiti za nekoliko mjeseci, a ako je od Boga, ići će naprijed i Bog će tamo postaviti prave ljude.”

Tada je stvorio specijaliziranu banku hrane: “Banka za novorođenčad, u kojoj se daje hrana i pomoć za bebe. Jedan od razloga zašto se abortus događa jest zato što majke nemaju najvažnije stvari za život: mlijeko, pelene, hranu… Prikupljao sam hranu i dijelio je.”

Stvorena je Zaklada “Kuma”

Jedna od prvih žena kojima je Conrado pomogao bila je u užasnoj situaciji. Bila je djevojka koja je htjela počiniti samoubojstvo i za koju je molio cijelu noć.

“Sutradan sam od nje dobio e-poruku u kojoj je istaknula: ‘Draga moja kumo, moji snovi su se ostvarili.’ I tako je nastao naziv projekta koji je Bog htio stvoriti: Zaklada ‘Kuma’.”

Ta djevojka je bila jedna od prvih slučajeva s kojima se bavio.

“Imala je 14 godina. Sad ima više od 30 godina i ima devetero djece. Pomogao sam joj da napreduje, a sada ona pomaže meni. Napravili smo sklonište. Majke su znali izbacivati iz smještaja jer bi im djeca plakala, pa sam i ja počeo postavljati apartmane u skloništu. Danas brinemo za oko 30-ak majki.”

Deset godina nakon što je započela ova luda ideja, nakon te strašne nesreće i njegove odluke da odustane od uspješne karijere, Conrado Giménez dobio je svoju prvu nagradu: nagradu Telva. To je nagrada koju dodjeljuje jedna od banaka u kojoj je nekad radio.

“To je bio Božji odgovor, tako sam znao da je ovo pravi put. Nisu znali da sam njihov kolega. Sad imam više kuma, više suradnika…”

Nezaustavljiv rast

Od tada njegova Zaklada ne prestaje rasti.

“Samo prošle godine primili smo 320.000 poziva za pomoć, ukupno 4.000 slučajeva dnevno”, naglasio je Conrado.

“Dostavljali smo hranu od 30 tona kvartalno do 20 tona dnevno, sve kao rezultat pandemije. Ali plodovi našeg rada su sva djeca koja su spašena. Zamišljao sam da će biti velike potrebe za hranom i zato smo bili spremni. Banka hrane spasila je mnoge živote.”

Tijekom ove pandemije “napravili smo 1.500 intervencija u korist majki koje zbog pandemije nisu željele nastaviti trudnoću. Tijekom ove pandemije spasili smo 10.000 djece.”

Gledajući unatrag, vraćajući se na tu nesreću i one prve korake u osnivanju Zaklade “Kuma”, Conrado je vrlo jasan:

“Sve je to zahvaljujući Gospi. Bez nje bi bilo nemoguće preživjeti. To je projekt posvećen ljubavi prema djetinjstvu, majčinstvu i Djevici. To je nešto sveto i od Boga što mi je dao u ruke i molim se da budem skroman i dostojan instrument ljubavi u njegovim rukama. Možemo reći da smo u ovih 20 godina pomogli jednom i pol milijunu djece.”