Blagdanom Cvjetnice započinje Veliki tjedan u kojemu smo pozvani sjediniti se dublje s Kristom patnikom, s njegovom otkupiteljskom Mukom koja, ako je razmatramo u dubini srca, može u nama probuditi plamen ljubavi i zahvalnosti, iz čega proizlaze neizmjerni plodovi duše. Uz tekst o pobožnosti Muci Kristovoj Misionari Monfortanci – Družba Marijina na svojim stranicama donose promišljanja sv. Alfonsa Marije Liguorija o duhovnim plodovima koji proizlaze iz razmatranja Muke Kristove. „Svi sveci – tumači sv. Alfons Liguori – naučili su umijeće ljubavi prema Bogu učeći od Raspetoga.“

Ljubitelj duša, naš preljubljeni Otkupitelj, kazao je da kod dolaska na zemlju kao čovjek nije imao drugog cilja osim da upali sveti plamen ljubavi u ljudskim srcima: Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih volio da se već zapalio (Lk 12, 49). Ah, kako je lijepe plamene ljubavi zapalio u tolikim dušama, posebno patnjama koje je htio trpjeti kod svoje smrti, kako bi nam pokazao beskrajnu ljubav kojom nas je ljubio! Ah, koliko se sretnih srdaca u Isusovim Ranama, kao u nekim pećnicama ljubavi, zapalilo ljubavlju, tako da se nisu ustručavali prikazati Isusu dobra, život i same sebe, nadvladavajući velikom hrabrošću sve poteškoće na koje su nailazili u opsluživanju božanskog zakona, iz ljubavi prema Gospodinu koji, iako Bog, htio je toliko trpjeti zbog ljubavi prema njima! Upravo to je bio savjet koji nam je dao apostol kako ne bismo promašili i kako bismo brzo hodili putem koji vodi u Nebo: Promotrite pomno onoga koji je od grešnika podnio takovo protivljenje protiv samoga sebe, da ne sustanete i ne klonete duhom! (Heb 12, 3).

Upravo zbog toga je sv. Augustin, zaljubljen, gledajući Isusa na križu svega izranjena, tako divno molio: „Upiši, moj ljubljeni Spasitelju, u moje srce svoje Rane da u njima uvijek čitam tvoju patnju i tvoju ljubav; da bih imao pred svojim očima veliku patnju koju si, Bože moj, za mene pretrpio, i ja trpio u miru sve muke koje ću morati pretrpjeti; i da bih gledajući tvoju ljubav koju si mi iskazao na križu, ja ne ljubim i ne mognem ljubiti ništa drugo osim tebe.“

Od kuda su sveci crpili jakost i dobijali hrabrost da trpe patnje, mučenici mučeništvo ako ne iz Muka Isusa Krista Raspetoga? Sv. Josip iz Leonessa, kapucin, vidjevši da ga mučitelji žele vezati konopcima, kako bi mu bolno zarezali u tijelo, on uze u svoje ruke raspelo i reče: „Kakvi konopci, evo mojih veza, moj Gospodin pribijen na Križu meni za ljubav. On sa svojom ljubavlju i patnjama me veže kako bi podnio svaku muku njemu za ljubav.“ I tako je trpio bez da je bio vezan, gledajući Isusa koji kao ovca nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio usta svoja (Iz 53, 7). Tko bi mogao reći da trpi nevin gledajući Isusa kojega za naše grijehe probodoše (Iz 53, 5)? Tko bi se mogao buniti da trpi zbog neke udobnosti kad je Isus postao poslušan do smrti na Križu (Fil 2,8)? Tko bi mogao prigovoriti za uvrede gledajući Isusa kako prema njemu postupaju kao prema luđaku, tuku ga, izruguju, udaraju, pljuju mu u lice, obješen na sramnom mučilu?

Tko bi mogao ljubiti drugo osim Isusa gledajući kako je umro u tolikim mukama prezren kako bi zadobio našu ljubav? Jedan pustinjak je molio Boga da ga pouči što bi mogao činiti kako bi došao do savršene ljubavi. Gospodin mu je objavio da, za doći do savršene ljubavi, nema boljeg sredstva od čestog razmatranja njegove Muke. Plakala je sv. Terezija Avilska i žalila se zbog nekih knjiga koje su je bile poučile da napusti razmatranje Muke Isusove, jer bi to navodno bila prepreka za kontemplaciju Božanstva; te je svetica uskliknula: „O Gospodine moje duše, dragi moj raspeti Isuse, ne sjećam se nikada ovog mišljenja, a da mi ne izgleda da sam učinila veliku izdaju. Je li moguće, Gospodine, da bi mi ti bio zaprekom za veće dobro? I od kuda su mi došla sva dobra, ako ne od tebe?“ Zatim je nadodala: „Vidjela sam da, za udovoljiti Bogu i da bi nam udijelio velike milosti, On hoće da to prođe preko ruku ove svete ljudske naravi, u kojoj se njegova Božanska uzvišenost naslađuje.“

Govorio je p. Baldasar Alvarez da je nepoznavanje blaga koja imamo u Isusu, propast kršćana, te mu je razmatranje Muke Isusove bilo najdraže, pogotovu njegovih muka, siromaštva, prezira, pogrda. Svoje pokornike je poticao na često razmatranje Muke Otkupitelja, govoreći im da ne smatraju da su bilo što postigli ako ne dođu do toga da uvijek imaju pogled uprt u Srce raspetog Isusa.

Tko želi uvijek rasti u kreposti, uči sv. Bonaventura, neka uvijek razmatra o Kristu patniku, i dodaje da nema korisnije pobožne vježbe za učiniti dušu svetom od čestog razmatranja Muke Kristove.

Između ostalog, govorio je sv. Augustin, da jedna suza prolivena sjećajući se Muke Isusove, vrijedi više nego hodočašće u Jeruzalem i godina posta o kruhu i vodi. Da, jer je s tim ciljem naš Gospodin trpio kako bi mi o tome razmišljali; jer razmišljajući o njegovoj Muci nije moguće ne zapaliti se njegovom božanskom ljubavlju: Ljubav Kristova nas nuka (2 Kor 5,14). Malo njih ljubi Isusa, jer je malo onih koji razmatraju patnje koje je za nas pretrpio; a tko ih često razmatra, ne može živjeti da ne ljubi Isusa. Ljubav Kristova nas nuka. Osjećamo da nas njegova ljubav tako privlači da mu se ne možemo oduprijeti i ne ljubiti Boga koji je toliko trpio da bi bio ljubljen.

Zato je i apostol Pavao govorio da ne želi znati drugo doli Isusa Krista i to Raspetoga, to jest ljubav koju nam je pokazao na križu. I uistinu, iz kojih bismo knjiga mogli bolje naučiti znanost svetaca koja je ljubav prema Bogu, nego od raspetog Isusa?

Sluga Božji, fra Bernardin iz Corliona, kapucin, budući da nije znao pisati, njegovi poglavari su ga htjeli naučiti. On je otišao pomoliti se pred Raspelom, a Isus mu je s križa odgovorio: „Koje knjige, koje učenje, evo ja sam tvoja knjiga gdje možeš uvijek čitati ljubav koju sam imao za tebe.“ O velike li istine, za razmatrati cijeli život i svu vječnost; Bog je umro iz ljubavi prema nama. O velike li istine!

Jednoga dana sv. Toma Akvinski je posjetio sv. Bonaventuru i pitao ga kojom se knjigom služio za tako lijepi nauk kao što ga je on opisao. Sv. Bonaventura mu pokaza sliku Raspetoga svu izlizanu od poljubaca i reče mu: „Evo moje knjige iz koje crpim sve što sam napisao, on me je poučio sve ono malo što sam saznao.“ Svi sveci, uistinu, naučili su umijeće ljubavi prema Bogu učeći od Raspetoga. Fra Giovanni d’ Alvernia svaki put kad bi pogledao Isusa izranjenoga nije mogao suzdržati suze.

Evo, dakle, knjige – Raspeti Isus – i ako mi iz nje budemo još učili, biti ćemo dobro poučeni bojati se grijeha i biti raspaljeni ljubavlju tako ljupkog Boga, čitajući u Isusovim Ranama, zloću grijeha koja je dovela Boga da trpi tako gorku smrt kako bi zadovoljio Božjoj Pravdi; i ljubav koju nam je pokazao Spasitelj želeći toliko trpjeti kako bi nam pokazao koliko nas ljubi.

Molimo Majku Božju da nam isprosi od Sina milost ulaska u plamen ljubavi gdje gore tolika zaljubljena srca, da bi u njemu izgorjele sve naše zemaljske ljubavi, da bi mogli gorjeti tim sretnim plamenovima koje na zemlji dušu čine svetom, a blaženom u Nebu.