Homen ustaje ujutro kao da ide na posao, nema izležavanja, kaže. Posvećuje se onome što nije stigao dok je radio, a posebno slikarstvu kojim se bavi već 50 godina. Zanimljivo je da je odbio suradnju s našim svjetski poznatim hiperrealistom Zvonimorom Mihanovićem koji ga je htio zaposliti kao svog asistenta. Nudio mu je 10 tisuća dolara po slici.

„Da, bio sam kod njega. Znate da su i kroz povijest veliki slikari imali svoje asistente. Igor Zidić mu je dao moj broj. Kad me nazvao, rekao mi je: ‘Ja sam u prilici da sam jedan od slikara koji je najviše tražen, imam preko dvije tisuće narudžbi’. On jednu sliku radi 30 dana, slika po 13 sati dnevno. Morao bi živjeti 250 godina da to sve stigne. Rekao mi je: ‘ Vi slikate bolje nego ja!” I ponudio mi 10 tisuća dolara za jednu sliku. Meni se zavrtilo u glavi. I onda je rekao ključni detalj koji me od svega toga odbio. Trebali smo potpisati ugovor prema kojem bih ja morao sliku završiti do toga i toga datuma. I onda nemam vremena za druge stvari jer moram samo slikati za njega. Stvara se jedan, grubo rečeno, robovlasnički odnos gdje vi ne radite iz gušta i zato što u tome uživate nego zato što to morate. Pitam ja moju ženu, ‘jesmo li mi gladni, jel nama nešto fali?’ ‘Ne treba nam ništa.’ Fala lijepo, do viđenja,” kazao je Zoran Homen.

Kao student odlazio je sa štafelajem u Botanički vrt slikati pejzaže

Dok je radio nakon posla odlazio je u atelje, to je bila njegova druga slikarska smjena do 23 sata, a sada se tome može posvetiti kad želi. Crta od djetinjstva kada je često crtao i na toaletnom papiru. Odrastao je u Podravini u vrijeme procvata naivnog slikarstva tako da je, kaže, “bilo slika svuda oko nas”. Kao student je znao sa štafelajem odlaziti u Botanički vrt slikati pejzaže. Želio je studirati pravo, ali majka mu je sugerirala da upiše Pedagoški fakultet zato što će imati 3 mjeseca praznika. Poslušao je, a kako su mu ondje predavali poznati slikari, među kojima Veža i Gliha, i dalje je usavršavao svoj slikarski talent. Kad je s 20 godina diplomirao nije se želio odmah zaposliti (ranije je krenuo u školu) pa se upisao i na arheologiju na Filozofskom fakultetu. Ali slikarstvo je ostala njegova prva ljubav. Posebno ga veseli raditi za samostane i crkve, njih 40-ak ima njegove slike. Napravio jer i križni put u Križevcima, poznata je njegova slika u blagovaoni vukovarskog franjevačkog samostanu „Večera u Emausu” koju je izradio prema, u ratu nastradaloj, originalnoj slici iz 18. stoljeća.

Nakon prve slike zvali su ga mnogi župnici zahvaljujući kardinalu Franji Kuhariću

„Sve je počelo jednog davnog dana 1993. godine kada je naša kapela u Križevcima posvećena svetom Marku Križevčaninu trebala rekonstrukciju. Ljudi, ne samo da su dobrovoljno prikupili novac, nego su svi dali svoj doprinos da se ta kapelica uredi. Čak su 3 oltara i propovjedaonica bili restaurirani u restauratorskom zavodu, a trebalo je napraviti sliku Marka Križevčanina koja bi bila na glavnom oltaru. To se podudaralo s činjenicom da je 1995. godine u Košicama papa Ivan Pavao II kanonizirao onda blaženog Marka Križevčanina i on je postao svetac. A mi smo tada imali već uređenu kapelu s njegovom slikom.” Bila je to prva slika Zorana Homena. Svidjela se mnogima koji su dolazili u Križevce, a među njima i kardinalu Kuhariću koji je župnicima preporučio upravo Homena. Kad bi čuo: ”meni je rekao kardinal Kuharić za vas”, začudio bi se, ali i bio ponosan. I tako je krenulo. Slika u hiperrealističnom stilu ili klasičnom realizmu tako da njegove slike izgledaju kao fotografije.

Foto: Župa Molve

„Slike su nekad bile kao knjige, da možete sve pročitati, da ste informirani. Mnogi ljudi nisu znali čitati. Zato su nekad slike bile dosta pričljive, bilo je dosta priča, legendi…ako spominjemo sv. Antuna, sva njegova čuda bila su prikazana na slici, kao neka vrst slikovnice jer je to trebalo biti jasno puku. I kad radim portrete svetaca koji će biti na oltaru ili na mjestima gdje će se ljudi moći pomoliti, važno mi je da taj lik bude dovoljno realističan, živ, da vi u njegovim očima vidite da su mokre, da su suzne, da osjećate da ispod te kože kola krv,” kaže Homen ističući da prije početka slikanja mora znati sve o životu pojedinog sveca, mora se saživjeti s likom kako bi postigao tu hiperealističnost. A da bez providnosti, nadahnuća i produhovljenosti nema sakralne umjetnosti i lijepih slika svjedoči i sljedeća anegdota:

‘Ma, dajte se vi samo prepustite profesore, a sv. Marko će vam reći sve što treba’

„Kad sam slikao Marka Križevčanina, jedna časna me zapitala: ‘Profesore, kako ide slika?’ ‘Čujte, teško je. Ne znam kako on izgleda, a moram znati neke njegove osobine. On je bio čovjek koji se potpuno predao Bogu, bio je učen, dobar u duši. Još u ono doba zagovarao je neku vrst ekumenizma. Lako je kad imamo fotografije kao kod sv. Leopolda Mandića, onda je lako iz fotografija izvući sličnost s likom, međutim ovdje je to problem’, kažem joj. I onda meni kaže časna: ‘Ma, dajte se vi samo prepustite profesore, a sv. Marko će vama reći sve što treba.’ I interasantno, ja dođem doma i počnem raditi njegov portret i on ispadne tako kako treba. Tako da je njegov lik prihvaćen, ja sam kao njegov otac.”

Sv. Marko Križevčanin / Foto: Zagrebačka nadbiskupija (uz izmjene)

Zoran Homen je u križevačkom muzeju proveo 38 godina. Počeo je kao mladi kustos, a 25 godina je bio ravnatelj muzeja. U šali kaže da je „došao kao mlad, a otišao kao muzejski exponat.” Organizirao je stotinu izložaba. U to vrijeme svi su se bavili raznim poslovima, nije bilo radnika čiji je posao objesiti eksponate na zid. Pa je čak i to radio. Izrađivao je plakate, konstruirao slova, a sve se pisalo rukom jer nije bilo printera. „Sve što sam tada naučio sada u mirovini mogu iskoristiti. Naprimjer, napraviti okvir za slike,” kaže križevački radoholičar kojeg nadahnjuju ne samo likovi svetaca već i treperenje mora. Nedavno je u galeriji “Bruketa” u Rijeci održao izložbu među kojima se našlo i desetak njegovih slika s motivom morske površine. Dok je još radio, za vrijeme godišnjih odmora u Betini, fasciniran i impresion morem, fotografirao je morsku površinu. Ali nije bilo vremena i za slikanje. Svoju davnašnju želju ispunio je u mirovini.

Urednica emisije Katariina Varenica i Zoran Homen

Novi valovi dobrote