Bazilika sv. Pavla izvan zidina izgrađena je nad grobom sv. Pavla, koji je mučenički umro u Rimu 67. godine. Jedna je od četiri glavne, ili papinske, bazilike, zajedno s bazilikama sv. Petra, sv. Ivana Lateranskog i sv. Marije Velike.
Sv. Pavao je mučen na drugom mjestu gdje se danas nalazi još jedna crkva, bazilika sv. Pavla u samostanu Tri fontane gdje su, prema predaji, tri izvora vode izvirala su iz zemlje na tri mjesta na kojima je glava svetog Pavla odskočila kad mu je odrubljena glava, javlja Aleteia.
Prva jezgra bazilike sv. Pavla izvan zidina je crkvica koju je sagradio Konstantin. Proširili su je 384. godine tri cara: Valentinijan II., Teodozije i Arkadije, i bazilika je opstala sve dok nije izgorjela u požaru 1823. godine. Obnovljena je u neoklasičnom stilu, a istodobno je ostala vjerna izvornoj strukturi.
Više od 1.300 godina benediktinci vode brigu oko bazilike sv. Pavla izvan zidina.
U prošlosti je bazilika sv. Pavla izvan zidina bila mjesto trećeg kruga krštenja. Na mjestu posvećenom apostolu koji se obratio na putu za Damask, katekumeni su prvi put slušali Božju riječ u liturgijskoj službi nazvanoj „in aperitione aurium“: u duhovnom su smislu njihove uši bile su otvorene za riječ vječnog života.