Radosni karakter ove nedjelje, prema priručniku Adolfa Adama “Slaviti crkvenu godinu”, neki tumači liturgije svode na obred katekumenata “otvaranja ušiju” u srijedu koja slijedi. Uobičajena ružičasta boja misnog ruha toga dana, koja potiskuje ozbiljnu ljubičastu i koja se spominje prvi put u 16. stoljeću, mogla bi imati svoje podrijetlo u papinskom običaju da se na taj dan blagoslivljala “Zlatna ruža”. Naime, taj blagoslov nije u vezi s pripravom na krštenje, nego vjerojatno s narodnim običajem, kojim se u Rimu već u 10. stoljeću svečano slavila pobjeda proljeća nad zimom, da se ovom prilikom vjerojatno običavalo nositi cvijeće.

Od 11. stoljeća poglavar Katoličke Crkve, umjesto prirodnog cvijeta služio se umjetnom, skupocjenom ružom, koju je prvotno darovao svojim činovnicima, a kasnije uglednijim osobama izvan Rima, donosi Nedjelja.ba.

Nedjeljna čitanja godine A oblikovana su temom krštenja gdje se donosi perikopa u kojoj Isus liječi slijepca od rođenja; u evanđelju godine B je razgovor s Nikodemom i opširno se govori osim o pashalnom misteriju i o simbolu svjetla; dok godina C u evanđelju donosi usporedbu o izgubljenom sinu – pjesmu nad pjesmama o praštajućoj očinskoj dobroti Božjoj.