“Svim ljudima zajednička je odlika da svatko od nas želi biti sretan”, kaže brat David Steindl-Rast, 94-godišnji benediktinski redovnik i učenjak iz Austrije koji je zajedno s Thomasom Mertonom pomogao u pokretanju obnove vjerskog života. “A sreća se”, tumači nadalje, “rađa iz zahvalnosti”. Inspirativno je njegovo predavanje objavljeno na YouTube kanalu podcasta TED Talks u kojemu ukratko donosi sljedeće:

Kakva je veza između sreće i zahvalnosti?

Mnogi će reći da je to vrlo jednostavno: „Kad ste sretni, onda ste i zahvalni.“ No, promislimo malo. Jesu li sretni ljudi uistinu ti koji su zahvalni? Svi poznajemo mnoge ljude koji imaju sve što im treba da bi bili sretni, no nisu sretni jer žele nešto drugo ili žele više od onoga što imaju. Svi poznajemo i ljude koje su pogodile mnoge nedaće kakve mi sami ne bismo željeli doživjeti, a oni su istinski sretni. Oni zrače srećom. Iznenađeni smo. Zašto? Zato što su zahvalni. Dakle, nije sreća ta koja nas čini zahvalnima, već je zahvalnost ta koja nas usrećuje.

Što točno podrazumijevamo pod zahvalnošću i kako ona djeluje?

Svi znamo iz vlastita iskustva kako to funkcionira kad nam je darovano nešto što nam je vrijedno. Prije svega, to mora biti pravi dar. Nismo to kupili niti zaradili. Nismo niti razmijenili niti za to radili. To nam je naprosto darovano. Kad su ta dva uvjeta ispunjena, nešto što mi je zaista važno shvaćam da je besplatan dar, tada zahvalnost spontano izranja u mom srcu i u njemu se budi radost.

Kako živjeti zahvalno?

Ključ svega je da ne doživljavamo to iskustvo samo povremeno, već da možemo biti ljudi koji konstantno žive zahvalno. Zahvalno življenje, to je prava stvar! A kako možemo živjeti zahvalno? Posvješćivanjem da je svaki trenutak dar. Nismo ga zaslužili, ni na koji način ga nismo uzrokovali, ne postoji način da si osiguramo još takvih darovanih trenutaka, pa ipak, to je najvrednije što će nam ikad biti darovano. To je ovaj trenutak sa svim mogućnostima koje uključuje. Zato kažemo da je to darovan trenutak. A ono za što smo uistinu zahvalni jest prilika, to je dar unutar svakog dara. Ako propustimo priliku ovog trenutka darovan nam je novi trenutak, i zatim sljedeći novi. Možemo iskoristiti tu priliku ili je propustiti, a ako je iskoristimo to je ključ radosti. Dakle, ključ radosti je u našim rukama. Trenutak za trenutkom možemo biti zahvalni na tome daru.

Znači li to da možemo biti zahvalni za sve?

Sigurno da ne možemo. Ne možemo biti zahvalni za nasilje, rat, za ugnjetavanje i izrabljivanje. Na osobnoj razini ne možemo biti zahvalni za gubitak prijatelja, za nevjernost ili za neki još teži gubitak. No čak i kad smo suočeni s nekom iznimno velikom poteškoćom, možemo pokazati da smo dorasli toj situaciji i odgovoriti na priliku koja nam se nudi. Možda nije tako loše kako nam se čini. Zapravo, kad to malo bolje razmotrimo i iskusimo, shvatimo da nam je većinu vremena darovana prilika da uživamo, a mi je propuštamo jedino zato što žurimo kroz život i ne stajemo kako bismo uočili priliku. Kaže se da put do mira nije sprint, već više nalikuje na maraton. Za to treba strpljenja, to je teško.

Kako pronaći metodu za zahvalno življenje u svakom trenutku?

To je vrlo jednostavna metoda. Zapravo, to je ono što su nam govorili kada smo kao djeca učili prelaziti cestu: „Stani, pogledaj, kreni!“ To je sve. No koliko često stajemo? Žurimo kroz život, ne stajemo i propuštamo prilike. Moramo stati, umiriti se i ugraditi znakove STOP u svoje živote.

Kad sam prije nekoliko godina bio u Africi i vratio se, primijetio sam vodu. U Africi gdje sam bio nisam imao pitke vode. Svaki put kad bih okrenuo slavinu, preplavili bi me osjećaji. Svaki put kad bih upalio svjetlo, bio sam toliko zahvalan. To me je činilo jako sretnim. No nakon nekog vremena taj je osjećaj prošao. Zato sam na prekidač i slavinu stavio male naljepnice i svaki put kad bih je okrenuo – sjetio sam se: „voda“. Ostavljam vam to na maštu. Možete pronaći što vama najbolje odgovara, ali potrebni su vam znakovi STOP u životu.

Kad stanete, sljedeća stvar je da promatrate, otvarate oči, uši, nos, sva svoja osjetila za to predivno bogatstvo koje nam je darovano. Tome nema kraja. I u tome je smisao života, uživati u onome što nam je darovano. Tada možemo otvoriti i svoja srca za prilike, također i za prilike da pomognemo drugima, da i druge učinimo sretnima. Tada nas prilike pozivaju da nešto učinimo i to je treća instanca. Stani, pogledaj, a potom kreni i zaista učini nešto.

Možemo učiniti štogod nam život u tom trenutku nudi. To može promijeniti naš život na mnogo načina, jer ako smo zahvalni, nismo uplašeni, a ako nismo uplašeni, nismo nasilni.  Ako smo zahvalni, djelujemo na temelju dostatnosti, a ne na temelju nedostatka i voljni smo dijeliti s drugima. Ako smo zahvalni, uživamo u razlikama među ljudima i imamo poštovanja prema svakome. To mijenja piramidu moći pod kojom živimo.

Budućnost našeg svijeta je mreža, a ne obrnuto okrenuta piramida. Potrebno nam je umreženje manjih skupina koje se međusobno znaju i zajedno djeluju, a to je zahvalan svijet. Zahvalan svijet je svijet radosnih ljudi, a što je više radosnih ljudi to ćemo imati radosniji svijet.

Cijelo predavanje brata Davida s mogućnošću odabira hrvatskog prijevoda možete pogledati ovdje: