U nagovoru vlč. Odilon Singbo je govorio o kušnji promotrivši je kroz prizmu sedam kategorija. Prva je kategorija kada Bog iskušava sa ciljem da provjeri vjernost pojedinca, druga zabrana iskušavanja Boga, treća ponašanje prijatelja u iskušenju i solidarnost prijatelja s patnikom, četvrto podsjećaj na nečiju kušnju, peta strahopoštovanje, šesta vjernost kroz vlastitu kušnju, a sedma kategorija je molitva za oslobođenje od kušnje radi susreta s Bogom.

Preduvjet da bismo doživjeli milost da budemo podvrgnuti kušnji od Boga jest poslušnost. Moramo biti Bogu poslušni i prihvaćati njegove zapovijedi.

Govoreći o prvoj kategoriji istaknuo je kako Bog iskušava da provjeri vjernost pojedinaca. Najvažniji tekst u tome smislu nalazimo u Starome zavjetu gdje Bog iskušava Abrahama i gdje vidimo na koji način Bog postupa s onima koje iskušava. Kad Bog iskušava čovjeka, istaknuo je vlč. Singbo, čini to zato da ga približi još više k sebi. Preduvjet da bismo doživjeli milost da budemo podvrgnuti kušnji od Boga jest poslušnost. Moramo biti Bogu poslušni i prihvaćati njegove zapovijedi. Aktualizirajući to razmišljanje zapitao se je li vrijeme potresa vrijeme kušnje ili vrijeme kazne? Smatram da je ovo vrijeme kušnje. Ako želimo biti iskreni primijetit ćemo da smo se prilično udaljili od Boga te nam je ovo prilika da mu se vratimo i približimo, istaknuo je vlč. Singbo.

Moramo biti Bogu poslušni i prihvaćati njegove zapovijedi.

Druga je kategorija ne iskušavati Boga. To znači, objasnio je, ne zanemariti njegove milosti u vlastitome životu, moramo primijetiti dobro kojeg Bog čini u životu jer smo često skloni vidjeti samo zlo. To je neka vrsta iskušavanja Boga jer smatramo da nam Bog ne može pomoći, upozorio je vlč. Singbo.

Vlč. Odilon Singbo

Govoreći o trećoj kategoriji, ponašanju prijatelja u iskušenju, pročitao je tekst iz Sirahove knjige (6, 6-17) gdje se između ostaloga ističe: „netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje“. U Svetome pismu kušnja postaje prilika za čišćenje naših odnosa. U dobru su svi uz tebe, ali kad nadođu bolest, kriza, neimaština… tada se vidi tko je čovjeku pravi prijatelj. Paradigmatska je u tome smislu Isusova prispodoba o dobrom Samarijancu. Promatramo li je iz perspektive izranjenog čovjeka njegov je bližnji dobri Samarijanac, pa je stoga naglasak na tome kome se ja činim bližnjim, kome ja jesam bližnji i tko me takvog doživljava. Društvo se toliko individualiziralo, primijetio je vlč. Singbo, toliko smo otuđeni jedni od drugih, ne primjećujemo jedni druge, to možemo vidjeti i za obiteljskim stolom, i kad su zajedno ljudi ne komuniciraju, među njima nema prave komunikacije, zajedno smo ali sami. Odgovornost je roditelja primjećivati djecu.

Toliko smo otuđeni jedni od drugih, ne primjećujemo jedni druge, to možemo vidjeti i za obiteljskim stolom, i kad su zajedno ljudi ne komuniciraju, među njima nema prave komunikacije, zajedno smo ali sami.

U trenucima kušnje doživljavamo veliku solidarnost, oslanjamo se jedni na druge, kušnja ojača ne samo onoga koji pati nego i sve druge, na svim razinama. Vidimo to i na primjeru Hrvatske koja se ujedini kad se dogodi neka tragedija, potres, poplava, i to ne samo u domovini nego i izvan nje, to je pokazatelj velikog srca Hrvatske, istaknuo je vlč. Singbo primijetivši međutim kako ima trenutaka kad nema toga zajedništva.

Svetište Majke Božje Remetske

Četvrta kategorija je podsjetnik na nečiju kušnju te je vlč. Singbo i u tome naveo primjer Abrahama koji se spominje kušnji kroz koje je prošao posvješćujući tako da je cijelo vrijeme Bog bio uza nj i davao mu snagu nositi se s kušnjom  i patnjom.

Uz Božju pomoć uvijek iz kušnje bivamo izbavljeni.

Peta kategorija su plodovi straha Božjega i kušnje. Uz Božju pomoć uvijek iz kušnje bivamo izbavljeni. Te plodove čovjek doživljava ako kušnju njeguje ili prihvaća kao od Boga poslanu, rekao je vlč. Singbo citirajući Isusove riječi koje se donose u Lukinom Evanđelju: „vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac“ (22, 28-29). Nijedna kušnja proživljena u svjetlu vazmenog otajstva ne može biti uzaludna, istaknuo je vlč. Singbo.

Unaprijed trpimo zbog nečega što može biti, a da toga uopće nije bilo, trpimo bez razloga.

Šesta je kategorija vjernost kroz vlastitu kušnju i solidarnost prijatelja s patnikom. Vlč. Singbo je u tome kontekstu ponovno naveo jedan tekst iz Knjige Sirahove: „ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe.“ Često nam se događa da se vodimo logikom da će stvari krenuti po zlu, naglimo i unaprijed smo obeshrabreni zbog onoga što može biti. Unaprijed trpimo zbog nečega što može biti, a da toga uopće nije bilo, trpimo bez razloga. Valja nam se pripraviti i nevoljama valja ići ususret vodeći se primjerom svetoga Pavla koji je govorio: „Sve mogu u onome koji me jača“.

Svetište Majke Božje Remetske

Bog ne promovira patnju radi patnje, nismo na dobrome putu, ako tako pristupamo patnji nećemo nadvladati nego ćemo biti pobijeđeni patnjom ili kušnjom.

Na kraju, sedma kategorija je molitva za oslobođenje od kušnje radi susreta s Bogom. Vlč. Singbo tu je naveo primjer Tobije koji je bilo okružen silnim nevoljama i moli da bude oslobođen od kušnje da dođe k Bogu. Događa nam se da u trenucima patnje naša molitva glasi: zašto ja? zašto ne netko drugi? Vlč. Singbo spomenuo je u vezi s tim dolorizam to jest stav onoga koji smatra da što više trpi zadobit će veću milost, no to nije istina. Bog ne promovira patnju radi patnje, nismo na dobrome putu, ako tako pristupamo patnji nećemo nadvladati nego ćemo biti pobijeđeni patnjom ili kušnjom. Ako naučimo Bogu biti vjerni tada će se ostvariti njegova volja. Isus za vrijeme svoje muke moli Psalam 22, ali Isus zna i kako završava taj psalam, da završava nadom, zna da će ishod biti dobar. To će nam pomoći pravilno se nositi s patnjom i kušnjom, rekao je u svom nagovoru vlč. Odilon Singbo.