Riječ “sumnja” ima dvije definicije, piše Aleteia. Sumnjati, u značenju: osjećati nekoga kao krivca (sumnjičiti) te sumnjati: osjećati nevjericu, ne smatrati nešto pouzdanim (dvojiti). Za sumnju kažemo i „dubioza” (lat. dubiosa – neodlučnost, nesigurnost, dvojba).

Sigurnost ili nesigurnost vjere

Kada na dan krizme mladi vjernik ispovijeda vjeru u Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga u obredu inicijacije ulaska petnaestogodišnjaka u svijet odraslih, njegovo „vjerujem” trebalo bi izražavati sigurnost. Vjera je sigurna, sigurnija od svake ljudske spoznaje, kaže Katekizam katoličke Crkve, “jer se temelji na samoj Riječi Boga koji ne može lagati. Doduše objavljene istine mogu se ljudskom razumu i iskustvu činiti nejasnima, ali sigurnost koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje svjetlo naravnog razuma” (KKC 157).

Sumnja kao propitivanje nečega što nam se činilo stvarnim

Sigurnost vjere vrlo se često javlja nakon određenog razdoblja sumnje. Nakon sumnji i propitivanja vjera postaje sve jača i jača. Ako ustraje, uskoro će otkriti još više razloga za svoju vjeru no što je ikada mogao zamisliti. Ako odvoji vrijeme za molitvu, Bog će mu se otkrivati u sve većoj i snažnijoj prisutnosti. I neće se brinuti ako mu ponekad odmah ne odgovori na njegove molitve. No, također može doći vrijeme kada će se morati suočiti s patnjom i kušnjama i početi propitivati ​​određene aspekte evanđeoske poruke. Te „sumnje” mogu se ublažiti i ne bi smjele ukazivati ​​na bilo kakav skepticizam. Kao što kaže kardinal John Henry Newman, “deset tisuća problema ne može izazvati niti jednu sumnju”.

Sumnje svetaca

Neki su sveci morali proći kroz razdoblja duhovne tame. Ponekad im se činilo da ih je Bog napustio ili još gore, da ga nisu sposobni voljeti. Kako bi prevladali taj očaj utekli su se neprekidnoj molitvi. Tješila ih je sigurnost da bi prihvaćajući sudjelovanje u Kristovoj patnji mogli sudjelovati u spašavanju svijeta. U posljednjim mjesecima života, Tereziju od Djeteta Isusa mučile su strašne sumnje o postojanju neba. Ali ustrajala je u svojoj vjeri potkrijepljena Isusovim riječima:

„Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.”(1. Iv 4,12).