Velika subota. To je zapravo dan bez liturgije. Crkva je duboko pod dojmom Isusova ukopa. „Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ne donosi rod, ako li umre, rod donosi”, tako je Isus protumačio smisao svoga ukopa – kao klijališta uskrsnoga slavlja. Zato je bogoslužje uskrsne noći jedno od najsvečanijih bogoslužja u cijelom tijeku liturgijske godine s uskrsnom polnoćkom od subote na nedjelju. To je pravi vatromet svetih znakova koji su kadri, ako ih pravo razumijemo, u nama raspiriti novu vatru Duha svetoga.

Najnoviji liturgijski dokument o tome piše: „Po najdrevnijoj predaji, ova se noć slavi na čast Gospodinovu. Stoga ovo proslavno Uskrsno bdijenje komemorira onu svetu noć u kojoj je Krist uskrsnuo te se smatra, po Augustinu, majkom svih svetih bdijenja. U tom bdijenju Crkva je u stavu iščekivanja Gospodinova Uskrsa pa je proslavlja sakramentima uvoda u kršćanstvo i u mnogim crkvama, danas, nakon komunističkog režima u slobodi, mnogi odrasli primaju prve svete sakramente – krst, potvrdu i pričest.”

On je rekao za sebe: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće tumarati po tmini.”

Crkva meditira u ovoj noći što je sve Gospodin od početka stvaranja pa do danas izveo u ljubavi prema čovjeku. Najprije dolazi svečani blagoslov ognja koji bi trebalo iskresati kao novi oganj iz kremena da označi novost Uskrsa i naznaku koju je Isus rekao: “Oganj sam došao baciti na zemlju i što drugo hoću nego da plane”, kako bismo bili plameni, vatreni kršćani. Iz toga ognja užiže se svjećica da se njom nažiže velika uskrsna svijeća koja kroz cijelu uskrsnu liturgiju naznačuje Krista Isusa. On je rekao za sebe: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće tumarati po tmini.” Ta svečana svijeća unosi se u svečanom ulazu u crkvu. Posred tame iz nje se nažižu svijeće svih prisutnih vjernika kao znak Isusovih riječi: „I vi ste svjetlost svijeta, tako neka sjaje vaša dobra djela da ljudi potom upoznaju Boga i slave ga.” Zatim dolazi najsvečanija liturgijska pjesma uskrsnoj svijeći, odnosno Kristu Isusu, zapravo noći oslobođenja, noći u kojoj je svjetlo Isusovo pobijedilo tamu grijeha.

Sve to nas pripravlja da, u toj Uskrsnoj noći, proživimo da smo mi izabrani narod, da smo pozvani biti saveznici Božji

Potom dolazi Bogoslužje čitanja. U tim čitanjima proživljavamo stvaranje svijeta – izlazak Božjeg naroda iz Egipta, ulazak u Obećanu zemlju, sklapanje Saveza. Sve to nas pripravlja da, u toj Uskrsnoj noći, proživimo da smo mi izabrani narod, da smo pozvani biti saveznici Božji. Stoga se nakon uskrsnog čitanja blagoslivlje uskrsni studenac, uskrsna voda. Njom se škropi uskrsna voda, cijela asambleja, cijela ta skupština vjernika u znak obnove krsnog saveza. Svećenik nas potom poziva da obnovimo svoj savez s Bogom, svoja krsna obećanja: „Odričeš li se Sotone?” – „Odričem.” „Vjeruješ li u Boga oca, Boga sina, Boga Duha svetoga, u Crkvu katoličku, općinstvo svetih, uskrsnuće tijela i život vječni?” Svi odgovaramo zajedno: „Vjerujem, vjerujem, vjerujem.”

U toj uskrsnoj noći odjednom se zapale sva svjetla. Svećenik, koji je kroz korizmu šutio, zapjeva: „Slava Bogu na visini”, te u toj noći proživljavamo da smo miljenici Božji, da smo Božji narod krvlju Isusovom poškropljen, posvećen, otkupljen. Stoga svaka kršćanska zajednica treba sve poduzeti kako bi naše kršćanstvo naraslo do zrelosti slavlja uskrsne noći. Ne mogu svi, bile bi pretijesne crkve, ali i tada bi se već našlo načina. Međutim, pravi kršćani koji žele doživjeti svoje kršćanstvo i Uskrs okupljaju se u toj noći na najsvečanije Bogoslužje.

U toj noći proživljavamo da smo miljenici Božji, da smo Božji narod krvlju Isusovom poškropljen, posvećen, otkupljen

Ova se misa zove Žrtva Uskrsnica. I mi se zovemo i jesmo Uskrsnici, i već sada možemo uskrsovati. Taj uskrsni vid kršćanstva počinje na krstu i zato se upravo u uskrsnoj noći proživljava krsna vjernost Kristu Isusu. Dakako, sva ta krsna i uskrsna saveznička izjava vjernosti ispunjena je istom kad je proslavimo u punom sudjelovanju. Pa se u toj svetoj misi nahranimo tijelom Kristovim, pričešću koju sveti Ignacije već na početku 2. stoljeća zove kruh besmrtnosti, lijek besmrtnosti.