Apostolskim putovanjem pape Franje u Irak ostvarit će se ono što sv. Ivan Pavao II., unatoč svojoj velikoj želji, nije uspio – posjet mjestu koje vodi sve do Abrahama, izvora naše vjere. Planiran je, naime, posjet ravnici Ur, nasljeđu triju monoteističkih religija gdje će se održati međureligijski susret, s nadom u mir i bratstvo koju Papa izražava u svojoj posljednjoj enciklici, piše Vatican News.

Zigurat u Uru Kaldejskom / Foto: Vatican Media

Između posjeta velikom ajatolahu Sayyidu Ali Al-Husayniju Al-Sistaniju u Najafu i svete mise u kaldejskoj katedrali sv. Josipa u Bagdadu, u subotu 6. ožujka papa Franjo posjetit će ravnicu Ur gdje će se održati međureligijski susret. Posjet se najavljuje kao krajnje sugestivan zbog izuzetnog i vrlo simboličnog lokaliteta koji zaziva početke Božjeg saveza s čovjekom. Ur Kaldejski mjesto je povezano s likom Abrahama koje zahvaljujući tome nosi jaku konotaciju o međureligijskom dijalogu, ako uzmemo u obzir da Abrahama čak i Židovi i muslimani gledaju kao model bezuvjetnog podvrgavanja Božjoj volji (usp. Nostra aetate, 3). Nada, koju je Ivan Pavao II. izrazio 29. lipnja 1999. u “Pismu o hodočašću mjestima povezanim s poviješću spasenja”, da će u Svetoj 2000. godini moći posjetiti i Ur Kaldejski, nije bila ispunjena zbog rata. Dvadeset jednu godinu kasnije, papa Franjo odlazi tamo gdje nikada nije stigao niti jedan papa.

Arheološka iskapanja u Uru 1900. g. / Foto: Wikipedia

Arheološko nalazište i kulturni potencijal

Drevni grad Donje Mezopotamije, smješten 15 km zapadno od današnjeg toka Eufrata, na mjestu koje Arapi nazivaju Tell el-Muqayyar, “brdo smole”, sredinom 19. stoljeća odmah je identificiran kao Ur, zahvaljujući pronađenim natpisima “Ur Kaldejski” koji se smatra Abrahamovom domovinom. Prava arheološka ekspedicija dogodila se tek 1919. godine, kada je Henry Reginald Hall tamo provodio iskapanja, iznoseći na vidjelo značajne ostatke pretpovijesnog doba. Prekinut zbog nedostatka sredstava, rad su nekoliko godina kasnije nastavili Britanski muzej i Sveučilište Pennsylvania. Upravljanje je povjereno Leonardu Woolleyu, koji je u 12 godina, tijekom kojih je gigantsko gradilište ostalo otvoreno (1922.-1934.), iznio na vidjelo zapanjujuće otkriće 16 grobnica važnih osoba iz Ura. Najneobičniji je bio vrlo dobro očuvani zigurat iz 3. tisućljeća prije Krista kada je bio dio kompleksa hramova koji su služili kao administrativno središte. Bilo je to jedno od velikih urbanih središta sumerske civilizacije te je ostao važan grad sve do osvajanja Aleksandra Velikog. Samo u provinciji Dhi Qar, osim Ura, postoji još 47 nalazišta velike arheološke vrijednosti. Drevno nalazište Ur, područje svjetske baštine UNESCO-a, puno je potencijala za društveno-ekonomski razvoj pokrajine Thi Qar.

Rekonstrukcija Ur-Nammuovog zigurata prema rekonstrukciji L. Wolleya iz 1939. g. / Foto: Wikipedia

Biblijske reference

Malobrojne su reference u Knjizi Postanka gdje se izraz Ur Kaldejski pojavljuje samo dva puta (u 11. poglavlju, a zatim u 15. poglavlju u vezi s Abrahamom). Također u Nehemijinoj molitvi u 9. poglavlju postoji još jedan spomen ovog mjesta: odavde je Gospodin izveo Abrahama. Također bismo mogli dodati još jedan spomen gdje Jošua, u prekrasnom 24. poglavlju knjige, tijekom priče o savezu sa Šekemom, podsjeća Izraelce na povijest očeva i sjeća se da je Abraham natjeran da napusti zemlju preko rijeke; možemo zamisliti da je to geografska referenca. Također se naglašava Abrahamovo ograđivanje od bogova naroda koji žive preko rijeke.

Ali u kojem smislu se može reći da je značenje Ura Kaldejskoga više ‘teološko’ nego ‘povijesno’? Bibličarka sestra Grazia Papola, docentica Svetog pisma na Institutu za religijske znanosti u Veroni, upozorava da u stvarnosti nemamo mogućnost rekonstruirati događaje iz tog doba zato što nemamo arheoloških dokaza koje možemo pripisati likovima o kojima nam govori Biblija, a također znamo da su se Kaldejci u povijesti pojavili mnogo stoljeća kasnije, oko 900. prije Krista. Dakle?

Groblje u Uru 1932. g. / Foto: Wikipedia

Biblijski je tekst precizan kada kaže da se Abrahamov otac Terah uputio od Ura prema Kanaanu, zatim se zaustavio u Haranu, a onda ponovno krenuo prema Kanaanu. “Pripovjedač nije toliko želio informirati o Abrahamovu putovanju, napisati kroniku o njemu, izložiti nam točno čitav njegov plan – objašnjava sestra Papola – već je želio umetnuti Abrahamovu priču u sliku za koju danas kažemo da je slika povijesti spasenja. Priča u osnovi postaje značajna za život onih kojih to čitaju. A ovo je ključna točka za svako biblijsko čitanje. Dakle, to nije povijesna priča, u smislu dokumenta, ali kažemo da je istinita i teološka, jer znamo da pozivanje na Kaldejce postaje važno u određenoj epohi povijesti Izraela.” Ime ‘Kaldejci’ obično je izraz koji označava Babilonce, protagoniste pada kraljevstva Judeje, a posebno pada Jeruzalema. “Kad se Abraham predstavlja porijeklom iz Ura Kaldejskoga, nije toliko bitno razumjeti je li naš predak napustio točno to mjesto”, tumači sestra Papola. Ono što je važno jest mogućnost rekonstrukcije lika pretka, oca naroda, onoga koji je primio izvorni blagoslov, a koji također doseže i mene. Abraham je pošao s mjesta koje je idealno polazište prognanika iz Babilona koji se vraćaju u Jeruzalem.

Chagall – ‘Abraham i tri anđela’

Božje samopredstavljanje

U trećem pojavljivanju Ura Kaldejskoga u Knjizi Postanka, formulacija se nalazi u izrazu u kojem se Gospodin predstavlja Abrahamu (u 15. poglavlju).

“Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.”

Za čitatelja Biblije ovdje je dočarana još jedna priča, o egzodusu iz Egipta, iz kuće ropstva. Ukratko, “Abraham je također najava novog egzodusa i Boga koji nas oslobađa, vodi prema rađanju, prema novom životu, punom životu u slobodi”.