Krist Gospodin, koji je apostole tako ljubio, koji ih je privijao uz sebe kao majka svoje dijete, koji im je čas prije obećao sreću u svome kraljevstvu i sud nad dvanaest plemena Izraelovih, kao da ih sad prepušta sotoni da ih kuša, da ih rešeta kao pšenicu.

Jesu li apostoli sasvim shvatili Kristove riječi? Teško! Oni će ga shvatiti tek na križu ili još više iza njegova uskrsnuća ili još više nakon što im pošalje Duha Utješitelja.

Ovaj puta te su riječi još teško pale na njihove duše. Pa ipak te su riječi tako karakteristične za duše koje idu za Kristom. »Rešetat će ih kao pšenicu«. Kušati će njih i vjeru njihovu. Vjernost njihovu.

Svoje najmilije pripustio je tome rešetanju. Zar ih je zato manje ljubio? Zar se zato od njih odmaknuo?

***

Bog nas rešeta, Bog nas kuša. Kao da nas je prividno napustio

Na taj prizor posljednje večere moramo misliti kad gledamo sadašnjicu. Zar nismo stotinu puta pomislili: Čemu sve to što mi proživljavamo? Čemu tolike patnje i bolovi? Tolike žrtve i tolike tragedije? Čemu tolike stiske i tjeskobe? Nemiri i krize? Širenje zla i pobjeda zla? Potiskivanje vjere i trijumf nevjere? Čemu sve to i zašto sve to?

Zar nemaju pravo oni, koji se ruše pod teretom ovih vremena u beznađu i očaju?

Ili oni koji nemaju hrabrosti da se bore sa strujom, pa konačno i unatoč nutarnje protivnosti, pođu za njom.

Što radi taj Bog i gdje je taj Bog?

I takvi se upiti u očaju i magluštini sadašnjice čuju.

A On odgovara ono što je rekao Petru na posljednjoj večeri: »Šimune, Šimune, evo sotona zatraži da vas rešeta kao pšenicu« (Lk 22, 31).

Bog nas rešeta, Bog nas kuša. Kao da nas je prividno napustio. Kao da ne mari za nas. Kao da je digao svoje ruke od nas.

A sve to, da iznutra ojačamo.

Da budemo prokušani borci.

Da budemo njegova zdrava i čista pšenica.

***

Bog je za rešetanje birao uvijek probrane

A konačno, i zašto da nas ne rešeta?

Rešetao je On svoje najmilije uvijek.

U Starom i Novom zavjetu.

I birao je uvijek za rešetanje probrane.

Jednom je to rešetanje bilo u bolestima i životnim poteškoćama, drugi put u nutarnjim krizama i nutarnjoj nemoći.

Prođimo povijest Crkve i na svakoj njezinoj stranici naći ćemo većih ili manjih rešetanja. Nijedan se svetac Crkve nije popeo na oltar bez rešetanja.

Ta rešetan i kušan bio je i sam Krist Gospodin.

Samo što današnje rešetanje svijeta i pojedinaca nadmašuje sva dosadašnja rešetanja po opsegu, po duljini trajanja i po načinu kako nas Bog u ovim vremenima kuša. Suvremeni vihor kao da je zahvatio svaki naš živac, svaku našu vlas, svaki naš mišić. Uvukao se u naš rad, naš odmor, u naše molitve, u naš san.

Taj suvremeni vihor porušio je tolike naše planove, dao je da u tolikim časovima osjetimo svoju nemoć, da u tolikim situacijama ne znamo što da radimo.

I to nas sve kida, muči, razapinje, trga.

Taj vihor sadašnjice i to teško Božje rešetanje.

***

Molim za vas i za vjeru vašu!

Pa ipak, Bog nije digao ruke od nas, niti nas je ostavio. Niti je i jedan čas zaboravio na nas. Jer Petru je, nakon što mu je navijestio rešetanja, rekao i ovo: »Ali ja sam se molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi« (Lk 22, 32).

I nama to isto Gospodin govori:

Rešetat ću vas sve i rešetam vas, ali ne bojte se! Ne sustajte! Ne predajte se boli i očaju! Ne plašite se vihora i šuma njegova.

Jer ja sam uz vas. Ja molim za vas i za vjeru vašu!

Ne, ja sam se molio, već: ja sada molim za vjeru vašu.

I što vam se onda može dogoditi? Koji vam vihor može nauditi? Koja vam bol može biti prevelika? I koja kušnja preteška?

Jer, evo, ja sam tu kraj vas.

Zar ne vidite moj lik?

Zar ne čujete moj glas?

Ja molim za vjeru vašu.

I sve vam to šaljem da budete zdrava i čista pšenica.

Gornji tekst je izvadak iz knjige službenice Božje Marice Stanković Sudionici muke Kristove. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.