U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz e-Duhovnih vježbi za korizmu 2021. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprava

Mlakost je prvi simptom koji pokazuje da nam je potrebno obraćenje. Ne mora ono uvijek biti spektakularno iskustvo životnog preokreta. Čovjek jednostavno zna izgubiti kompas i skrenuti s pravoga smjera. Obratiti se u tom smislu značilo bi posvijestiti si kamo ideš i kome pripadaš, i, evo, već si obraćen. Knjiga otkrivenja mlakoj Crkvi u Laodiceji govori: »Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!« (Otk 3,19) Budi otvoren Božjoj riječi koja te kori i ispravlja samo iz jednog razloga jer »…odgajam one koje ljubim.« veli Gospodin.

Čitanje

Iz evanđelja po Marku (Mk 1, 12-15)

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Neka ova zadnja rečenica danas na osobit način odjekuje u tvojoj nutrini. Zadrži se u tišini, osluškuj Isusov glas koji te poziva na obraćenje. Poziva ili naređuje? Nije li ta riječ ‘obraćenje’ među nama vjernicima pomalo opterećena, poput nekih drugih riječi kao što su ‘ljubav’ ili ‘milost’? Možda zato što nam se čine kao pozivi koji nas neprestano vrte u krug. Ustajem i padam, dva koraka naprijed pa tri nazad, započnem pa odustanem i tako u krug. No neka to prosuđuju drugi, ipak se ponekad nešto promijeni.

Razmatranje

Isus poziva na obraćenje nakon navještaja blizine Božjega kraljevstva. Ono je tu, ono je blizu, nadohvat ruke, ali nije ta blizina dostatna sama po sebi. Za ući u kraljevstvo Božje i sudjelovati u njegovoj izgradnji potreban je rad na sebi, promjena stava i ponašanja, nutrine, ali i vanjštine, promjena mentaliteta. Kraljevstvo Božje raste u tebi onoliko koliko mu dopustiš radom na sebi.

Opet se sjetimo izabranog naroda koji na čelu s Mojsijem i Aronom izlazi iz Egipta i korača prema obećanoj zemlji. Kako dug i naporan proces. Prvo se bore za slobodan izlazak, onda slavno kroče prema novoj budućnosti, prelaze po dnu mora i drugim čudima preživljavaju surovu pustinju. Dok koračaju kroz pustinju, u tih četrdeset godina padaju, mrmljaju od umora, gladi, ali i obijesti, oplakuju stare egipatske lonce, zazivaju druga božanstva, kaju se i mole za milost, za novi početak i tako u krug. Četrdeset godina, to je vrijeme jedne cijele generacije. Mentalitet se morao u pustinji skroz promijeniti i pripraviti za ulazak u obećanu zemlju. To smo mi, to je naša povijest, to je naš životni vijek u kojem se trebamo mijenjati, raditi na sebi, oblikovati, dizati nakon padova i obraćati. Kada ne ide naprijed, posustajemo i olako mahnemo glavom: »Prije je bilo bolje.« No život ne ide u smjeru ‘prije’, u smjeru prošlosti, život ide u smjeru budućnosti. Kraljevstvo je Božje budućnost koju već sada izgrađujem Božjom pomoću i milošću, stvarnost koju, ako je sada ne živim, neću živjeti ni u budućnosti.

Molitva

Dopusti da nakon svih ovih misli i nagomilanih riječi u tebi zavlada mir. Pokušaj još jednom čuti samo tih nekoliko Isusovih riječi: »Obratite se i vjerujte evanđelju!« Izrazi svojim riječima pred Gospodinom da to doista želiš. Možda ne znaš baš kako, ali za početak je važno iskreno željeti.

Pripremio: fra Marinko Klaić