Kršćani znaju da nasljedovati Isusa nije lako. Krist o tome govori kada poručuje svojim učenicima da moraju preuzeti životne patnje kao što ih je On sam uzeo te govoraše svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9,23), prenosi Simply Chatolic.

Osjećanje patnje

Postavlja se pitanje kako kršćani pronalaze smisao za križeve koje nose? Pitanje zašto patnja postoji pronalazi svoj odgovor u Kristovoj transformaciji patnje kroz ljubav. Kristov križ daje smisao našim križevima i iz toga se upravo razvila i pobožnost križnog puta.

Križni put svoje korijene nalazi u događajima koji se povezuju s franjevcima koji su pomogli u obnovi kršćanskih mjesta Svete zemlje nakon srednjovjekovnih križarskih ratova. S obzirom na istaknutost Kristove strasti unutar franjevačke duhovnosti, red je potaknuo hodočasnike u Jeruzalemu da putuju Kristovim putem do Kalvarije. Iako je započeo kao pobožna pobožnost, njegova je trajna važnost u kršćanskom životu prouzročila širenje pobožnosti. Vremenom je papa dao franjevcima pravo postavljanja križnih postaja za narodnu pobožnost u župama širom svijeta.

Stvarnost Kristove patnje čini pobožnost križnog puta izrazito važnom za kršćanski život. Takvi molitveni oblici poput križnog puta osobito značenje poprimaju u vrijeme korizme. Međutim, ne bi ih trebalo nužno ograničavati samo za vrijeme korizme, nego za svaki dan kako bi svaki vjernik mogao zagledan u Krista nositi i svoj križ. Križni put trebao bi pomoći svakom vjerniku da otkrije smisao svog križa.

Potpomognuti molitvom s križnog puta, vjernici ulaze u iskustvo Krista i drugih – poput Pilata, Marije, Šimuna, Veronike, jeruzalemskih žena ili onih koji su razapeli Gospodina. Na taj način pobožnosti poput križnog puta pomaže vjernicima suočiti se s kršćanskom patnjom odnosno s vlastitim križem.

Svrha patnje

Stoga ima smisla da oni koji su se “obukli u Krista”, postajući članovima njegova tijela krštenjem – vezom koja se obnavlja i učvršćuje pri svakom primanju svete pričesti – trebaju očekivati ​​ništa manje nego udio u samoj Kristovoj muci i križu. U svjetlu Kristove strasti, također ima smisla razumjeti svrhu patnje ukorijenjenu u ljubavi. “Ako stvarno želite voljeti Isusa”, rekla je sveta Gemma Galgani, “prvo naučite trpjeti, jer patnja vas uči voljeti.”

“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Bog je ljubav, a ljubav je izvor svega što jest. “I ljubav je”, napisao je papa sveti Ivan Pavao II. U svojoj enciklici o patnji, Salvifici Doloris , „najpotpuniji izvor odgovora na pitanje značenja patnje. Ovaj odgovor Bog je dao čovjeku u Križu Isusa Krista “(br. 13). Iz ljubavi je Krist sebe dao potpuno, čak i do smrti – predajući svoj duh iz poslušnosti Očevoj volji (vidi Lk 23,46).

Kristova vlastita patnja i smrt imaju neizmjernu vrijednost i neizmjernu svrhu – čime nas je Bog otkupio iz ropstva grijeha i smrti. Tako i naša, jer, kako je to opisao sveti Ivan Pavao II., „Svaki čovjek u svojoj patnji također može postati dionikom otkupiteljske Kristove patnje“ ( Salvifici Doloris , br. 19). Nadbiskup Fulton J. Sheen napisao je: „Velika tragedija svijeta nije ono što ljudi trpe, već koliko im nedostaje kad pate. Ništa nije toliko depresivno kao izgubljena bol, agonija bez krajnjeg značenja ili svrhe. “Križni put čini stvarnim svaki zamislivi aspekt ljudske patnje koji je u potpunosti bio prikazan u Kristovoj muci. I uče nas da vidimo plod patnje.

Patnja s Kristom

Na putu do Kalvarije, Krist je iskusio patnje koje svakodnevno muškarci i žene proživljavaju širom svijeta. Pokazao je ne samo kako se nositi s njima, već snagom ljubavi kako transformirati razornu snagu patnje u nešto što daje život. U Kristovoj muci i smrti, sveti Ivan Pavao II napisao je da je Isus “preuzeo na sebe fizičke i moralne patnje ljudi svih vremena, tako da u ljubavi mogu pronaći spasonosno značenje svoje tuge i valjane odgovore na sve njihova pitanja” ( Salvifici Doloris , br. 31).

Meditiranje na križnom putu razotkriva Kristovo srce koje pati – “žalosna je duša moja do smrti” (Mk 14,34). U svojoj osudi na smrt, Krist uči da imamo slobodu prihvatiti životne tuge. Ne dopušta da mu se osuđuje, već je odabire iz ljubavi. Uzimajući svoj križ, Krist modelira kako prihvatiti patnju kao čin ljubavi u pokornosti Božjoj volji.

Krist pada tri puta na putu do Kalvarije. Patnje zbog grijeha u našem životu neprestano uzrokuju neuspjeh. Padajući sam, Krist pokazuje da se, unatoč tendenciji patnje da nas sruši, malodušnost može nadvladati ovisnošću o Božjoj milosti. Krist nas uči kako ustrajati kroz neuspjeh i iscrpljenost kroz koje neizbježno vodi naša patnja i biti jednoga srca i uma u potrazi za Očevom voljom. Takva je otkupiteljska patnja – kako kaže stara izreka, “nema boli, nema dobitka.”

Kristov put do Kalvarije također ilustrira kako nas Bog usred patnje odlikuje uzorima ljubavi. Ali poput Krista, i mi prema njima moramo biti pažljivi i prihvatljivi. Suosjećanje, suradnja i velikodušnost drugih – poput Isusa Krista na četvrtoj, petoj i šestoj postaji – primjeri su kako se ljubav vraća ljubavi. A kad smo neopterećeni vlastitim patnjama, ljubavlju, svatko od nas može biti kanali Božje ljubavi kroz služenje, poput Marije, Šimuna i Veronike. ”

Budući da životni put mora proći kroz Kalvariju, ovo putovanje ljubavi na kraju podrazumijeva da i mi maknemo sve ono što nas odvaja od Boga i njegove volje za naš život.  Na kraju svog puta do Kalvarije, Krist pokazuje da prepuštanje sebi rukama providnosti dolazi s odvojenošću od sve zemaljske moći, užitka, bogatstva i časti. Kršćanin mora bez oklijevanja odbaciti sve što je potrebno za unapređenje Božjeg kraljevstva. Na taj je način patnja dar koji nam omogućuje da se usredotočimo na novi život u Kristu koji čeka vjernike. Kroz bol patnje stječemo radost samoga neba – vječnu sreću s Bogom – vrata kojima je Krist otvorio “mnoge”.

Ukorijenjen u ljubavi

U meditaciji o Kristovoj muci i smrti, kroz pobožnosti poput križnog puta dolazimo do spoznaja da se životne patnje mogu pridružiti Kristovoj – čime se uči da ljubav čini temelj patnje. “Put je uski”, rekao je sveti Ivan od Križa. “Tko želi lakše putovati njime, mora odbaciti sve stvari i koristiti križ kao svoj štap. Drugim riječima, mora biti uistinu odlučan da voljno pati za ljubavlju Božjom u svemu.”

Kardinal Joseph Ratzinger, nekoliko tjedana prije nego što je izabran za papu nakon smrti pape Ivana Pavla II, na to se osvrnuo kada je rekao da nas Isus nije naučio samo kako moliti križni put, već i njihovo značenje. “Križni put put je gubitka sebe”, rekao je, “put istinske ljubavi.” Patnja izražava potpuno samopražnjenje ljubavi koje se traži od učenika. „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ (Lk 9,24).