Sluga Božji fra Ante Antić isticao se izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Blaženoj Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji. Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti. To je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tim je činom o. Antić dobio naslov sluga Božji.

U nastavku vam donosimo svjedočanstvo izrečeno na znanstvenom skupu “Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić” u Zagrebu 1995.:

Ja sam osobno svjedok velike milosti koja mi je darovana od Boga po zagovoru i molitvi oca Ante Antića.

Prije tri godine ja sam, kao apsolvent na Glazbenoj akademiji i Institutu za crkvenu glazbu, oboljela od teške bolesti. Dijagnoza je bila apsces… To je bolest od koje možda samo 10% ljudi preživljava. Liječnici mi nisu davali gotovo nikakve šanse za ozdravljenje. Mojim roditeljima su rekli da je mali postotak mogućnosti da ću uopće preživjeti, ali ako i preživim o dalnjem tijeku nekog normalnog života ne bi moglo biti ni govora. Dakle, prema tome, moje intelektualne sposobnosti se neće uopće ostvariti, a ponavljam, bila sam apsolvent – pred diplomom. U trenutku kad je liječnik mojim roditeljima i mojim prijateljima rekao kakvo je stanje s nama je bila i s. Imakulata. Kada je liječnik rekao da mene može samo čudo spasiti, onda je sestra rekla: “Dobro, onda ćemo moliti za čudo”.

Ona je u svom životu poznavala oca Antu Antića i vjerovala je i vjeruje da po zagovoru sveca Bog može sigurno ozdraviti, a to će reći učiniti čudo. I tako su se oni molili ocu Antiću: sestra, moja obitelj i svi oni koji su bili u blizini sestara i moje obitelji. Bila sam u komi 10 dana. No, ni nakon toga ni u jednom trenutku nisam mislila da ću umrijeti; bila sam gotovo sigurna da ću ozdraviti i kada nitko u to nije bio siguran. Vjerujem da sve to što je bilo, i snaga i sigurnost koju sam ja osjećala, bila milost Božja po zagovoru oca Ante Antića. I još jedna stvar koja je u mome ozdravljenju bila simbolična. Naime dok sam još bila u komi, kada me s. Imakulata posjetila, ona je stavila sličicu oca Ante Antića ispod moga jastuka. Kada sam iz kome došla k svijesti, ja sam tu sličicu tražila, na što su svi iz bolnice bili vrlo iznenađeni jer nije moguće da osoba koja je bila 10 dana u komi uopće zna što se događalo. Ta sličica je, vjerujem, postala simbol moje snage. Kada sam izlazila iz bolnice pozdravila sam liječnika i rekla mu hvala, kao što i svi pacijenti kažu. On je na to rekao: “Ne meni dušo, to nisam ja. Ja ne znam tko ti je to napravio, a vjerojatno onaj tvoj sa sličice.”

A još prije nego sam izašla, rekao mi je moj liječnik da ne zna kako će biti, kako ću moći intelektualno raditi. No, ovdje mogu osobno posvjedočiti da sam ipak nakon godinu dana diplomirala dva studija. Održala sam diplomski koncert, a sada intenzivno radim u školi kao profesorica i nemam nikakvih posljedica iako mi je liječnik rekao da mi mozak neće baš funkcionirati. Stalno osjećam milost i imam uvijek osjećaj da me netko čuva. Iskreno vjerujem da je to zagovor dobrog oca Antića.

Profesorica glazbe Nives Paulinić kojoj liječnici nisu davali ni najmanju nadu u ozdravljenje zahvaljuje Bogu za svoje ozdravljenje po zagovoru sluge Božjega o. Ante Antića.