Stepinac se ipak „vratio” u Krašić

Na ovom je mjestu nekoć je stajala krstionica s likom sv. Ivana Krstitelja koja se sada nalazi na ulazu u crkvu. Sadašnji oltar sv. Alojzija Stepinca nastao je 1998. godine, kada je sv. Ivan Pavao II. Alojzija Stepinca proglasio blaženim.

Pogled na Stepinčev oltar / Foto: Hana Kilijan

„Tadašnji župnik Josip Balog nabavio je oltarnu sliku, a kasniji župnik Dragutin Kučan oltar je uredio u sadašnjem obliku. Najvrijednije što ovdje imamo trebamo zahvaliti našem dragom kardinalu Franji Kuhariću, možemo reći našem susjedu iz Pribića, koji je rekao da Krašić mora uvijek imati trajno prisutnog Alojzija Stepinca. Uzeo je kost maloga prsta desne ruke, stavio ga u relikvijar i darovao župi Krašić, te se on nalazi u sredini Stepinčevog oltara.

S lijeve strane relikvijara imamo drugu relikviju Alojzija Stepinca, relikviju krvi. Za nju smo zahvalni sestrama Družbe služavki Malog Isusa, osobito sestri koja je već tada, davne 1959. godine, prilikom posljednjeg ispuštanja krvi Alojziju Stepincu sačuvala gazu kojom je bila omotana njegova noga, i tu gazu sa sačuvanom Stepinčevom krvi stavili smo u oltar.

Gaza s krvlju Alojzija Stepinca / Foto: Hana Kilijan

S desne strane glavnog relikvijara je drveni križić koji također ima svoju povijest. Naime, Alojzije Stepinac je bio jedan od mnogih svećenika, redovnika i redovnica koji su bili u pritvoru. Jedan franjevac, fra Ivan Krznar, bio je u zatvoru u Staroj Gradiški. Ondje je jednoga dana došla naredba da svećenici svojim rukama moraju srušiti župnu crkvu. Tada je taj fratar uzeo komad daske i jedan čavao, te svojim rukama izrezbario taj križić koji je došao do Lepoglave, do Alojzija Stepinca, i bio svakoga dana na oltaru na kojem je on u Lepoglavi slavio misu.

Križić s. Magdalene Mrzljak / Foto: Hana Kilijan

Kasnije, kad je prebačen u Krašić, Stepinac je uzeo križić sa sobom. Jedno vrijeme imao ga je kraj sebe, a onda ga je darovao svojoj rođakinji, sestri milosrdnici Magdaleni Mrzljak. No, ona je poželjela da taj križić bude u Krašiću i dostojno se pohrani. Tako se križić ponovno vratio i nalazi se u oltaru bl. Alojzija Stepinca.” Tako nam je povijest oltara i njegovih relikvija predstavio krašićki župni upravitelj vlč. Ivan Vučak.

Molitelj za Gospin zagovor

Pri dnu župne crkve u Krašiću, s lijeve strane, nalazi se uređena špilja Gospe Lurdske.

Spilja Gospe Lurdske / Foto: Hana Kilijan

I ona je bl. Alojziju puno značila. „Stepinčevo je 10. veljače, a Gospa Lurdska 11. veljače. On je bio veliki bolesnik i štovatelj Gospe Lurdske. U Krašiću je čak napisao i jedan proglas da bi Kapelica sv. Ivana Krstitelja koja se nalazi iznad Krašića postala svetište Gospe Lurdske. Znamo da je ovdje, iz obližnjih vinograda, nabavio kamenje te zajedno sa svojom prijateljicom kiparicom Milom Wood, koja također ima puno svojih djela u Krašiću, ovdje podigao spilju Gospe Lurdske pred kojom se često zadržavao u molitvi i prikazivao molitve ne samo za sebe, nego i za sve bolesnike. Budući da je srijeda Stepinčev dan u Krašiću, jedne srijede u mjesecu molimo za sve naše starije, bolesne, nemoćne, osamljene i umiruće. Slavimo i misu na čast bl. Stepinca, molimo krunicu i imamo Euharistijsko klanjanje.”

Kako i zašto častiti Majku Božju?

Ovo je prigoda i spomenuti da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac Zagrebačku nadbiskupiju posvetio Bezgrešnom Srcu Marijinom. Učinio je to na poticaj pape Pija XII., koji je u listopadu 1942. godine, povodom 25. obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi, čitav svijet posvetio Bezgrešnom Srcu Majke Božje.

Spilja Gospe Lurdske / Foto: Hana Kilijan

Dvije godine kasnije nadbiskup Stepinac vjernicima je uputio i Okružnicu o štovanju BDM u kojoj, među ostalim, piše da BDM štujemo više nego ostale svece, jer je Majka Božja i jer ju je Bog najviše odlikovao, i jer je njezin zagovor kod Boga najmoćniji.

U ovoj okružnici Stepinac je vjernicima dao i konkretne smjernice želeći im pomoći kako postati pravi Marijini štovatelji:

“Dok god u čovjeku kuca srce, znak je da još živi. A dok god se čovjek sjeća Blažene Djevice Marije znak je da još živi duhovnim životom. I što je češće zaziva znak je sve dubljeg duhovnog života. Zato nas opominje sveti Bernardo: »U pogibeljima, u dvojbenim stvarima misli na Mariju, zazivaj Mariju. Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca!« Pravi katolik neće nikada zaboraviti onoga časa pod križem kad nam je Isus Krist dao Blaženu Djevicu za majku: »Sinko, evo ti majke!« Pravi će Ju katolik svaki dan zazivati kao majku onim riječima himna: »Majkom se pokaži, molbe nam prikaži, Onom rad nas što je, posto dijete tvoje!« Pravi će Ju katolik zazivati i pozdravljati kao svoju kraljicu, kako ga to uči Sveta Mati Crkva. Dostojanstvo zemaljske kraljice, pa bila ne znam kako moćna, od danas je do sutra. Kraljevsko dostojanstvo Majke Božje trajat će u vijeke vjekova… Pravi katolik zazivat će Ju kao svoju odvjetnicu i zagovornicu. Danas čovjek, na žalost, na zemlji ne može gotovo ništa postići bez zagovora i posredovanja. A koliko više osjećamo potrebu zagovornika na nebu, kad znamo, koliko smo puta uvrijedili Boga, svoje najveće i najmilije dobro… Pravi će Ju katolik zazivati svaki dan kao mudru učiteljicu života, kao najveću dobročiniteljicu I tješiteljicu: Većeg nam dobročinstva, osim Boga, nije nitko nikada iskazao od Nje, koja nam je rodila Spasitelja svijeta… I nitko nas nije u stanju tako utješiti kao Ona, koja je iskusila svu gorčinu najstrašnijih boli pod drvom križa Božanskoga Spasitelja. Ne zove je Crkva uzalud u litanijama: »Utjeho žalosnih!«

Spilja Gospe Lurdske – detalj / Foto: Hana Kilijan

Stepinčev cvijet – kukurijek

I dok se nakratko rastajemo s Krašićem, još jedan pogled vraćamo Stepinčevom oltaru. A uz njega se nalaze i dva mala, ali s ljubavlju i brižno pripremljena buketa bijeloga cvijeća.

Stepinčevo cvijeće na njegovom oltaru / Foto: Hana Kilijan

Župni upravitelj Vučak kaže da je to Stepinčevo cvijeće: „Svi znaju da su vjesnici proljeća jaglaci i visibabe, a u našem kraju je kao vjesnik proljeća poznat jedan mali bijeli nježni cvijet – kukurijek. Zove se Stepinčevo cvijeće, jer su ga drage žene, majke i gospođe brale i nosile Alojziju Stepincu kako bi mu prostor u kući bio ukrašen i lijepo mirisao.” I ove je godine primijetio da je netko prvo Stepinčevo cvijeće ubrao i donio još dok su u crkvi bile jaslice. Nakon jaslica, cvijeće je prebačeno na Stepinčev oltar. „I to je još jedan znak da je Stepinac živ među nama, u našem narodu, a žene mu i danas beru to cvijeće i nose pred njegov oltar!”

Uz Stepinčev oltar i danas molimo:

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Pogled na unutrašnjost župne crkve u Krašiću / Foto: Hana Kilijan

U idućem nastavku predstavit ćemo vam Stepinčevu rodnu kuću, krstionicu i župu Krašić.