Osim što na primjeru sv. Franje Asiškog možemo učiti o poniznosti, siromaštvu, ljubavi i potpunom predanju u Božju providnost, možemo također uočiti kako nitko nije rođen svet, ali i da smo svi na svetost pozvani. Kako postići ideal kršćanskog života usprkos vlastitim slabostima i manama, poput sv. Franje, pišu asiški franjevci na svojoj stranici Assisi OFM.

Usklađenost s darom koji osoba posjeduje najveća je mudrost koju može doseći.

Franjo Asiški bio je zadovoljan onim što je bio. Nije želio biti niti viši niti zdraviji, nije želio da je rođen u Francuskoj, niti da je išao na sveučilište. Bio je zadovoljan osobinama koje mu je Bog podario i nije se žalio što nije posjedovao ono što mu je Bog uskratio. Želio je upoznati vlastite potencijale kako bi ih doveo do savršenstva. U providonosnoj raspodjeli koju Bog ostvaruje u svojim darovima, bio je zadovoljan talentima koji su mu dani. Želio ih je uvećavati i razvijati kako bi donijeli što više plodova.

Franjo je želio u potpunosti iskoristiti svoju krhku narav i svoje slabašno tijelo kako bi stvorio gigantsko djelo.

Usklađenost s darom koji osoba posjeduje najveća je mudrost koju može doseći. Zavidjeti na onome što čovjek nema i što ne može imati, stvara unutarnju neravnotežu i nezadovoljstvo. Franjo je želio u potpunosti iskoristiti svoju krhku narav i svoje slabašno tijelo kako bi stvorio gigantsko djelo.

Bio je to čovjek u velikoj mjeri obdaren nutarnjim prirodnim dobrima, velikodušan u bogatstvu, vrlo human, izuzetno mio, vješt u poslu i odnosima društvenog života; grandiozan, velikodušan, prema zapisima njegova suvremenika i životopisca sv. Tome Čelanskog, koja upotpunjuje njegovu osobnost, pokazujući da je bio neprijatelj svega što bi moglo biti štetno za druge.

Proučavao je sebe neobičnim intenzitetom; njegov će se prvi učenik iznenaditi kad ga vidi kako provodi noć pitajući se zabrinuto: “Tko si ti, Gospodine? A tko sam ja?”

Sveti Bonaventura dodaje nekoliko dragocjenih crtica: “… iako je živio među razvratnim mladima i bio sklon užitku, nije slijedio neobuzdani instinkt osjetila i, iako je živio među pohlepnim trgovcima i želio je zarađivati, ipak nije položio svoju nadu u novac i blago.” Vrlo je suosjećao sa siromašnima; strpljenje, ljubaznost i srdačnost bili su mu navika. Naravno, nije bio sav od zlata. U mladosti mu je bilo malo stalo do božanskih stvari i pobožnosti. S malo ili nimalo znanja o Božjim stvarima, popustio je svojim prirodnim nagonima i zamahu svojih strasti.

Usavršavao se neprekidnim proučavanjem svojih kvaliteta i mana, prihvaćajući se onakvim kakav je bio, ne zavideći na sposobnostima drugih, već uvijek pokušavajući ispraviti svoje slabosti i umnožiti svoje osobne talente.

Sv. Toma Čelanski također piše da je po taštini nadmašio sve svoje vršnjake; trudio se biti prvi u eleganciji i ispraznoj slavi, u igrama, hirovima, vedrim i ispraznim riječima, u pjesmama i raskošnoj i udobnoj odjeći; bio je rasipan s novcem. Bog ga nije stvorio besprijekornim niti svetim. Njegove izvrsne ljudske osobine bile su u suprotnosti s jednako velikim ljudskim manama. Proučavao je sebe neobičnim intenzitetom; njegov će se prvi učenik iznenaditi kad ga vidi kako provodi noć pitajući se zabrinuto: “Tko si ti, Gospodine? A tko sam ja?”

Htio je upoznati Boga u dubini, ali i samoga sebe kako bi shvatio što mora promijeniti u sebi da bi bio Božji portret, u Isusu Kristu, vidljivom uzoru svetosti. Nije rođen kao svetac. Usavršavao se neprekidnim proučavanjem svojih kvaliteta i mana, prihvaćajući se onakvim kakav je bio, ne zavideći na sposobnostima drugih, već uvijek pokušavajući ispraviti svoje slabosti i umnožiti svoje osobne talente.