Kad je maleni Gabriel prvi put ministrirao na misi, učinio je nešto neobično. Dao je svom župniku novo razumijevanje Kristove ljubavi, piše Aleteia.

Šest mjeseci nakon što je  vlč. José Rodrigo López Cepeda bio je zaređen za svećenika, njegov ga je biskup poslao na vršenje službe u župi Svetišta sv. Orozije u Španjolskoj. Vlč. José je zamijenio svećenika koji je tamo bio župnik gotovo 30 godina. U početku mladom svećeniku nije bilo lako, jer su ljudi bili navikli na svog bivšeg dugogodišnjeg župnika i njegov način na koji je vršio svoju službu. Vlč. José kaže da “iako je zadatak bio težak, bio je plodonosan, a poslije ne bi bio toliko plodan bez pomoći dječaka Gabriela.” Svećenik je podijelio priču na Facebooku početkom ove godine i vrijedi je pročitati.

Mali Gabriel

Drugi tjedan koji je vlč. José je bio u župi, mladi je par otišao razgovarati s njim, zajedno sa svojim osmogodišnjim sinom Gabrielom, dječakom s određenim izazovima kojega je vlč. José opisuje kao “posebnog u svakom pogledu”.

Foto: JOSE RODRIGO LOPEZ CEPEDA/Aleteia

Gabrielovi roditelji zamolili su novog župnika da im sina uzme za ministranta. Isprva je svećenik oklijevao – ne zbog bilo kakvih ograničenja koja je dječak mogao imati, već zato što su ga već pregazile sve poteškoće s kojima se suočavao u preuzimanju vodstva župe.

Kada ga je upitao bi li želio biti ministrant, zagrlio ga je i mladi svećenik nije imao izbora. Kako mu je mogao reći ne?

Međutim, dječačić je imao “tajno oružje”, kojim je osvojio svećenikovo srce. Kad je vlč. José ga je pitao želi li biti poslužitelj oltara, umjesto da usmeno odgovori, zagrlio je svećenika oko struka (koliko je dječačić mogao dosegnuti). Kako je mladi svećenik na tu gestu mogao reći “ne?”

“Gabriele, moraš raditi sve što i ja, u redu?”

Župnik José je rekao dječaku da slijedeće nedjelje dođe na misu 15 minuta ranije kako bi mogao stići na vrijeme i pripremiti se za prvo služenje. Gabriel je stigao točno zajedno sa cijelom obitelji koja se radovala njegovu dolasku na misu. Vlč. Jose opisuje što se dalje dogodilo.

“Morao sam pripremiti sve potrebno za euharistiju. Nisam imao sakristana ili zvonara, pa sam morao trčati naprijed-natrag, i tek kad je misa trebala započeti, shvatio sam da Gabriel ne zna ništa o tome kako pomoći. Kako je vremena nedostajalo, pala mi je na pamet ideja da mu kažem, “Gabriele, moraš raditi sve što i ja, u redu?”
Gabriel je bio vrlo poslušan dječačić i vrlo doslovan. Kad je započela misa i svećenik je poljubio oltar, to je učinio i dječak. Kad je došlo vrijeme za homiliju, vlč. José je primijetio da se svi smješkaju i obraćaju pažnju – ali ne i njemu; gledali su slatkog malog oltarskog poslužitelja, koji se poslušno trudio oponašati svećenikovu gestu.

Poljubac

Nakon mise vlč. José prepričava, da je rekao Gabrielu što bi trebao, a što ne bi smio raditi tijekom mise. Između ostalog, pojasnio je da je ljubljenje oltara gesta rezervirana za svećenika; oltar predstavlja Krista, a svećenik je tijekom obavljanja sakramenta na poseban način pridružen Njemu.

Foto: ;JOSE RODRIGO LOPEZ CEPEDA;/Aleteia

“Gledao me svojim velikim znatiželjnim očima, ne shvaćajući u potpunosti objašnjenje koje sam mu dao”, vlč. José piše. Iako je Gabriel bio poslušan, također je bio iskren i nije oklijevao reći: “Hajde, i ja to želim poljubiti.” Ponovljena objašnjenja nisu pomogla promijeniti dječakovu želju da poljubi oltar, ali na kraju je vlč. José je rekao da će poljubiti oltar “za oboje”. Činilo se da je dječak prihvatio ovo rješenje, barem na trenutak.

“Poljubilo me! Istina je, ispunio me poljupcima!”

Sljedeće nedjelje, kada je započela misa, svećenik je poljubio oltar i gledao što će dječak učiniti. Gabriel nije poljubio oltar s njim; umjesto toga, pritisnuo je obraz uz oltar i ostao tamo “s velikim osmijehom na malom licu” sve dok mu vlč.  José nije je rekao da prestane.

Nakon mise, župnik se s dječakom vratio uputama podsjetivši ga da ne smije ljubiti oltar i da svećenik to čini “za oboje”. Dječakov odgovor zatekao ga je: “Nisam ga poljubio; poljubilo me «. Zatečen, vlč. José je rekao, “Gabriel, prestani se igrati sa mnom.” Dječak nije ustuknuo. “To je istina!” On je rekao. “Ispunio me poljupcima.”

Kakva lijepa jednostavnost! Čuvši to, teško je ne sjetiti se Isusovih riječi o djeci, koje je zapisao sveti Matej Evanđelist:

„U ono vrijeme Isus reče:„ Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si to sakrio od mudrih i pametnih i otkrio malenima…“(Mt 11,25), ili “Ako se ne promijenite i ne postanete poput djece, nikada nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3)

Gospodine, poljubi me kao što si poljubio Gabriela.

Vlč. José kaže da su ga Gabrielove riječi ispunile “svetom ljubomorom”. I on je želio poljupce! Pa, nakon što su svi otišli, zatvorio je crkvu, prišao oltaru i oponašao svog malenog ministranta. Prislonio je obraz na oltar i molio se: “Gospode, poljubi me kao što si poljubio Gabriela.”

Dopustite Isusu da vas voli

U svojoj objavi vlč. José kaže da ga je mali Gabriel naučio kako je važno da se Isus najprije voli i da se u teškim vremenima drži s njim usko sjedinjenim.

“Taj me dječak podsjetio da posao nije moj i da se osvajanje srca tih ljudi moglo dogoditi samo na temelju one slatke bliskosti s Kristom, jedinim svećenikom.
Od tada, objašnjava, svaki put kad poljubi oltar, nasloni obraz na njega također „kako bi primio njegov poljubac”, jer „s mojim voljenim poslužiteljem oltara i učiteljem Gabrielom, saznao sam da prije nego što poljubim Kristov oltar, trebam da ga On poljubi.”

Danas Gabriel ima 25 godina i još uvijek živi u istom gradu. Vlč. López Cepeda sada vrši svećeničku službu u Meksiku (svojoj domovini), a u Španjolsku se nije vratio od 2010. Posljednji put kad je otišao, pozdravio se sa svojim prijateljem, koji je tada bio adolescent. Unatoč udaljenosti, dijele sjećanje na tu lijepu priču u kojoj je Krist bio i uvijek će biti glavni junak.