Od 18. do 25. siječnja obilježava se Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Tom prigodom Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Kršćanska sadašnjost objavili su priručnik za svjetsku Molitvenu osminu 2021. godine. Donosimo molitvu za svaki dan Molitvene osmine za jedinstvo kršćana.
Priručnik je rezultat suradnje Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstva „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća crkava, a materijale za 2021. godinu priredile su sestre iz zajednice monahinja u Grandchampu u Švicarskoj na biblijsku temu „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15,1-17). Tekstove je preveo i hrvatsko izdanje priručnika uredio tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. Jure Zečević.
Ovogodišnji molitveni tekstovi snažno naglašavaju duhovni ekumenizam i klasične monaške teme te u skladu s time ukazuju na potrebu kvalitetnog duhovnog života današnjih kršćana, na vrijednost i značaj molitve, razmatranja, meditacije i kontemplacije, koje kao plod donose sjedinjenost s Bogom u Isusu Kristu, a po Kristu i s ljudskom braćom.
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana – 3. dan
Biti jedno tijelo
„Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“
(Iv 15, 12b)
Kološanima 3, 12-17 „Zaodjenite se… u milosrdno srce“
Ivan 13, 1-15.34-35 „Ljubite jedni druge“
Razmatranje
U predvečerje svoje smrti kleknuo je Isus pred svoje učenike da im opere noge. Poznavao je poteškoće zajedničkog života i značaj spremnosti za oprost i za uzajamno služenje. „Ako te ne operem“, rekao je Petru, „nećeš imati djela sa mnom“.
Petar je prihvatio Isusovu gestu, bio je opran i dirnut poniznošću i blagošću Isusovom. Kasnije je nasljedovao Isusov primjer i služio zajednici vjernika u prvoj crkvi.
Isus hoće da život i ljubav struje kroz nas kao što životni sok struji kroz trs, da kršćanske zajednice budu jedno tijelo. No danas, kao uostalom i u prošlosti, nije lako živjeti zajedno. Često se suočavamo s našim vlastitim granicama. Ne uspijeva nam uvijek ljubiti one s kojima zajedno živimo, u obitelji ili zajednici. Ponekad se naši odnosi potpuno prekidaju.
U Kristu smo pozvani zaodjenuti se milosrđem i uvijek iznova usuditi se započinjati.
Sigurnost da nas Bog ljubi osposobljuje nas da jedni drugima budemo dobrodošli i sa svojim vrlinama i sa svojim manama. Tada je Krist u našoj sredini.
„S gotovo ničim, stvaraš pomirenje u otajstvu zajedništva, koje je Crkva. Zajedničko zauzimanje potiče te – raduj se, nisi više sam, u svemu hodiš putem sa svojom braćom. S njima si pozvan ostvariti uzor zajedništva.“[1]
Molitva
Bože, naš oče, svoju ljubav objavljuješ nam po Kristu i po našoj braći i sestrama. Otvori nam srca, da jedni druge prihvaćamo u našim različitostima i da uvijek budemo spremni oprostiti jedni drugima. Podaj nam da u jednom tijelu živimo u jedinstvu i da spoznamo da je svaki čovjek dar. Daj da budemo slika živoga Krista. Amen.
[1] Frère Roger, Liebe aller Liebe. Die Quellen von Taizé, Freiburg/Basel/Wien 1990, str. 61f.