Ohol čovjek najčešće ne primjećuje svoju oholost. Ohol privlači još oholijeg od sebe. Tu počinje zlo. Znaš li zašto ponekad osjećaš kompleks manje vrijednosti? Jer želiš biti u društvu oholih. Oni za tebe postaju nedostižan cilj. Tada kažeš: „Ništa ne vrijedim. Ja to ne znam. Ne uspijevam. Moj život nema smisla. Sve što radim nije nikome potrebno!“ Nisi zadovoljan(a) sa sobom. Teško je živjeti takvu frustraciju. Poslušaj Isusa. Njegova Radosna vijest uvijek nudi rješenje.

Isus oko sebe okuplja ljude koji su u očima svijeta maleni. Oni nisu mudri ili umni. Oni su ponizni jer su pobijedili svoju oholost. Ne padajmo u zamku! U biblijskom smislu „mudri i umni“ su ljudi koji se boje Boga jer ga ljube i zato ga poštuju. U svjetovnom smislu „mudri i umni“ su prosvijetljeni ljudi koji odbacuju Boga zbog svoje oholosti. Oholi mogu biti i gradovi i sela jer se diče svojim odlikama. Tir i Sidon zbog svoje oholosti su odbacili Boga. Zato je njihova budućnost bila ništavna.

Učenik Isusa Krista pozvan je pobijediti vlastitu oholost. Što znači oholost? Je li biti učen znači biti ohol? Ne! Ohol čovjek se pravi da je ono što nije. Kako, dakle, pobijediti vlastitu oholost?

Možeš nadvladati svoju oholost upravo kada slaviš Boga i zahvaljuješ mu na svemu što si primio i što ti se događa.

Prije svega, Isus sam pokazuje put kako njegovi učenici mogu svladati svoju oholost. Uz molitvu „Očenaša“ i molitvu u Getsemanskom vrtu te „Velikosvećeničku molitvu“ prepoznajemo još i molitvu slavljenja: „Slavim te Oče“. Ona se povezuje sa zahvaljivanjem. To znači sve što imaš, svaka milost nije od tebe, nego je Bog izvorom svega. Oholost se može roditi i kada stalno „moljakaš“. Tada misliš da sve moraš imati, a ako ne dobiješ, naljutit ćeš se i na Boga i na sve ostale. Možeš nadvladati svoju oholost upravo kada slaviš Boga i zahvaljuješ mu na svemu što si primio i što ti se događa.

Doći Isusu je želja za čistom savjesti u kojoj priznaš da je samo on jedini Spasitelj.

Drugi korak je odgovoriti na Isusov poziv: „Dođite k meni izmoreni i opterećeni“. Moguće da si shrvan zbog stalne borbe uspoređivanja s drugima ili zbog traženja njihove naklonosti. Umoran si i od vlastite oholosti. Nadvladati oholost u ovoj perspektivi znači doći Isusu jer je on primijetio da si u velikoj gabuli. Doslovce, njegov poziv upućen je svima koji su „prerezani na pola“. Upravo možda se tako i osjećaš. To su svi koji su odbačeni i raskomadani. Nije čudo, sve je to posljedica oholosti. Doći Isusu je želja za čistom savjesti u kojoj priznaš da je samo on jedini Spasitelj.

Svaki dan trebaš ispitivati svoje srce.

Treći korak u pobjedi nad vlastitom oholosti je čista savjest. To znači da svaki dan trebaš ispitivati svoje srce. To je mjesto gdje ti Bog govori. Tvoje srce nije običan ljudski organ, nego centrala iz koje dolaze dobri poticaji. Oni su nadahnuti Duhom Svetim. Bog želi da činiš dobro.

Četvrti korak je izbjegavati ohole ljude. Ohol čovjek traži prijatelja koji je poput njega ili još veća oholica. To ne znači da trebamo izbjegavati ljude u potpunosti. Gledaj svoja prijateljstva po plodovima. Zato još jednom: Dođi Isusu!

Možda se na kraju pitaš: „Dobro, ali čemu to sve? Poznam ohole ljude. Dobro im je u životu!“ Čovjek koji se bori protiv vlastite oholosti pozvan je u zajedništvo Presvetog Trojstva. Sam Bog mu otkriva otajstvo svoje ljubavi. To je najveća sreća. To je punina prema kojoj svaki dan koračamo. Stoga ne odustaj od borbe s vlastitom ohološću. Gospodin Isus već je jednom pobijedio đavolsku oholost. S Isusom je sve moguće. Prema tome moguće je preskočiti i najveći zid oholosti. Zajedno ćete uspjeti.