Bog nas čeka na Božić, a na nama je da izađemo i sretnemo ga. Ako nam je ikad trebao „poziv“ za susret s Bogom, blagdan Božića je taj poziv, piše Aleteia. To je doba godine kada se sjetimo ne samo Isusova dolaska na Božić, već se i radujemo kad će ponovno doći da nas pozove u vječni zagrljaj. Sveti Ivan Pavao II. razmišljao je o ovoj stvarnosti tijekom homilije 1998. godine, usredotočujući se na psalam: “Hajdemo radosno u susret Gospodinu”:

“U došašću čekamo događaj koji se događa u povijesti i istodobno ga nadilazi. Kao i svake godine i ovaj će se događaj održati u noći rođenja Gospodinova. Pastiri će požuriti do štalice u Betlehemu, kasnije će sveti magi stići s Istoka, i jedni i drugi u određenom smislu simboliziraju čitavu ljudsku obitelj. Poticaj koji odzvanja u današnjoj liturgiji: “Hajdemo radosno ususret Gospodinu”, širi se u sve zemlje, na sve kontinente, među svim ljudima i narodima.”

Naš odnos s Bogom uvijek je dvosmjerna ulica. Bog širi ruke i čeka nas. Moramo preuzeti inicijativu, radosno Mu potrčati u susret i dopustiti da nas zagrli.

“Refren „Hajdemo radosno ususret Gospodinu“ zvuči tako prikladno. Možemo se susresti s Bogom jer je on došao do nas”, nastavlja papa. “Učinio je to kao otac u prispodobi o razmetnom sinu (usp. Lk 15,11) jer je bogat milosrđem i želi nas upoznati ma otkud mi dolazili i kamo god putovali. Bog nam dolazi bez obzira jesmo li ga tražili, ignorirali ili izbjegavali. Najprije nam pruža ruku, a potom širi obje ruke ruke poput voljenog i milosrdnog oca. Ako je Bog potaknut da nas dosegne, možemo li Mu okrenuti leđa?”

Blagdan Božića može nam to olakšati budući da se Bog pojavljuje kao malo djetešce široko raširenih ručica. A tko može odbiti poziv preslatkog malog djeteta? Dok se pripremamo za Božić, preuzmimo inicijativu i velikodušno odgovorimo na Božju ljubav, otrčimo ususret Bogu i dopustimo Mu neka nas zagrli. Pastiri i sveti magi otišli su ususret Gospodinu – ne bismo li i mi trebali?

Foto: Ivica Galović/PIXSELL