Pitanje posta je vjernicima često nejasno. Danas će post i motive za post svatko definirati na svoj način, stoga na samom početku recite nam što je uopće post?

Prakticiranje posta, u užem smislu riječi znači uzdržavati se od hrane, to je  veoma stara praksa i u isto vrijeme višeslojna i složena stvarnost. U tom smislu imamo i više vrsta posta koji su svi složeni. Teško je zaključiti koji je od njih stariji, onaj religiozno motivirani post, ili onaj medicinsko-zdravstveni. A međusobno se svakako prožimaju.

Moramo jasno razlučiti da medicinsko – znanstveni post nije isto što i onaj estetski post kakav danas prevladava u društvu pa sve više nailazimo na ljude koji „poste“ poradi mršavljenja?

Estetski post kroz povijesni razvoj uvjetovan je modom u smislu estetskog shvaćanja ljepote ljudskog tijela kroz povijest. Jer nekad je pojam ljepote ljudskog tijela vitkost a nekad barokno shvaćanje ljepote kao popunjenih oblina tijela. U svakom slučaju praksu uzdržavanja od hrane i(li) odmjerenost u jelu i bdijenje nad zdravom prehranom u kvalitativnom i kvantitativnom smislu zapažamo u gotovo svim religijama, u nekima zbog asketske samokontrole, u drugima motivirane odnosom s Bogom/božanstvom, sobom i prema drugima.

Dakle, prije nego krenemo u post vrlo je važno osvijestiti koji je zapravo motiv našeg posta?

Post svakako zahtijeva ispravnu motiviranost, znanje i vještinu, pa se u svakom od raznolikosti motivacije zahtjeva savjetovanje, znanje i  umijeće. Vođeno liječnicima, medicinarima, nutricionistima, ili duhovnim guruima ili pratiteljima – duhovnicima.

Zašto je važno postiti uz vodstvo duhovnika?

Moguće su i veće ili manje devijacije i opasnosti u prakticiranju posta. Čak do te mjere da post postaje klizak teren sve do devijacija i opasnosti u njegovom prakticiranju! Pa i teških psihofizičkih posljedica po ljudsko tjelesno i(li) psihičko zdravlje, u smislu psihosomatskih oboljenja i poremećaja (npr. anoreksija i bulimija).

Vlč. Marinko Barbiš / Youtube snimak ekrana

Kad ulazimo u post ne ignoriramo svoju cjelovitost, važno imati na umu da je čovjek duhovno, tjelesno i psihičko i društveno biće?

Ova su nam preliminarna razmišljanja i raščlambe potrebni da post shvatimo što ozbiljnije i dublje, otimajući se površnosti i čisto izvanjskim prakticiranjem istoga.

Smisao biblijskog posta jest izričaj čovjekove poniznosti, ovisnosti o Bogu nade i ljubavi koja pročišćava motive. Čovjek je duša i tijelo. Duši su potrebni čini i stavovi tijela. Post nije neki trapljenički podvig; nije mu svrha postići neko egzaltirano duševno ili religiozno stanje. Hrana je Božji dar, a uzdržavanje od nje, izričaj dubljeg poniranja u svijest ovisnosti o darovima Božjim i zahvalnost za njih u stavu potpunog prepuštanja i poniznosti…

Treba li post imati neku nakanu s kojom ga prakticiramo?

S temeljnom ljudskom dimenzijom psihološke naravi čovjeka svakako spada spomenuta motiviranost naših ljudskih čina s naglaskom na potrebu postignuća određenog cilja posta. Što želim postići posteći? Dobrobit duše i tijela, zdravlje, izgled, zajedništvo s Bogom, pomaganje drugima, uštedu…? Čini nam se da je u svemu navedenom ipak religiozno motivirani post najsloženiji. Onaj zdravstveni i estetski donekle su shvatljiviji.

Koja je ispravna nakana za kršćanski post?

Što je to zapravo potrebno na ljudskoj naravi u cjelini ispravljati, što je nesavršeno i devijantno, nedovršeno? Očito su poremećeni odnosi i sklad na svim razinama. U duhovnom smislu grijeh, u psihološkom smislu sklad emocionalne dobrobiti, u tjelesnom bolest, u društvenom nepravda…

U religiozni post ne možemo ući nepromišljeno i bez odnosa s Bogom, prije nego se odlučimo na taj korak ipak ćemo morati pogledati u dubinu?

Odnosi zdravlje-bolest, pravda-nepravda, ljepota-nesklad samo su nam površno shvatljive teme. Vjersko-religiozno-filozofsko propitivanje teme posta zahtjevnost je koja nas uvodi u dubinu. U konačnosti u propitivanje ne samo kako postiti, u tehničkom i formalnom smislu, nego i zašto, kada i kako osmišljeno postiti? I u tom smislu slutimo da je najteže odgovoriti na pitanje zašto postiti upravo ne zbog estetskih ili medicinskih razloga, nego upravo duhovno-vjerničko-religioznih. Što to meni treba postiti u odnosu na Boga? Što je Bogu moj post potreban? Postoji li duhovna ljepota posta, duhovno zdravlje postignuto postom, socijalna dimenzija posta? U konačnici, u kršćanskom smislu ona dimenzija koju nazivamo ljubav!

Nema posta bez ljubavi?

Bez nje sve je isprazno, promašeno, besciljno, besmisleno… Tako je sve u uskoj intimnoj povezanosti s Isusom Kristom i njegovim porukama, osmišljenju, motivaciji kršćanski motiviranom postu.

Post je neodvojiv i od milostinje?

U velikim svjetskim religijama post nije izolirana stvarnost. Povezana je s molitvom i solidarnošću prema potrebnima u svakom pogledu (milostinja).

Je li post cilj ili je on samo sredstvo?

Post nije cilj nego sredstvo. Kao svojevrsno odricanje, pokazatelj je čovjekove ograničene naravi zbog koje mu nije namijenjeno sve, nego vrednote koje slobodno izabire. Tako ovaj trinom: molitva, post, ljubav (milostinja) – idu rukom pod ruku. U središtu je otajstvo Isusove muke, smrti, uskrsnuća, uzašašća i izlijevanje dara Duha Svetoga. Zajedništvo s Kristom osobno i izravno preko molitve, tjelesne prakse posta i ljubavi prema bližnjemu, što se svodi na jednu ljubav. Ne odricanje radi odricanja, molitve kao metode, ljubavi prema bližnjemu kao djelima ljubavi, nego iz jedne Ljubavi koja dolazi od Oca u intimnosti srca, a ne da nas ljudi vide. Ljubav intimna, skrivena, sveobuhvatna, duboka, kao prisnost, pripadanje, zajedništvo do sjedinjenja – mistika, a ne samo askeza. Ovo proizlazi iz Isusove pouke o navedenom trinomu.

Cilj posta, ali i naših dobrih djela je zapravo naše obraćenje, promjena našeg srca?

Interiorizacija, ispravan motiv, cjelina i sveobuhvatnost, a ne samo pojedinačni religiozni čin. Spada u obraćenje srca. Jer lakše nam je činiti pojedinačna izvanjska djela, nego raditi na sebi… Dobra djela su zamka, laž, bijeg od sebe. Ljubav je istina. Post je proces obraćenja, a ne pojedinačni religiozni čin.

Vlč. Marinko Barbiš / Youtube snimak ekrana

Na koncu pitanja poput  količine hrane i vrste hrane, broja obroka tijekom posta kojima se često mučimo nisu toliko bitna?

Nije važno samo isprazniti tijelo i pročistiti organizam, nego ispuniti se hranom Riječi Božje i njegovim Duhom. Ne samo kada, kako, koliko postiti.

Postu u došašću – da ili ne?

Crkva, naravno, ima i svoje propise i upute o postu ovisno o gore navedenom misteriju vazmenoga Kristovog otajstva. Stoga je puno starija i opravdanija praksa posta u korizmeno nego u vrijeme došašća. Uskrs je izvorni i temeljni misterij kršćanstva. Novi život unutrašnje preobrazbe po milosti Duha Svetoga. Pa se i obvezatnost posta i nemrsa zadržala u vrijeme korizme, a ne došašća, na čistu srijedu (početak korizme) i Veliki petak – „nitko nema veće ljubavi od ove: dati život za prijatelje“ (Isus).

Koja je razlika između posta i nemrsa?

Post ima dublji smisao od nemrsa. Post je uzdržavanje od hrane. Crkveni post se sastoji od dva manja obroka dnevno i jedan do sitosti. Stroži, po vlastitom izboru i uz pomoć duhovnika, o kruhu i vodi, već prema odluci pojedinca povremeno, jedanput ili dvaput tjedno i sl. Nemrs je odricanje od mesa. On je povijesno uvjetovan. Čak i ambijentalno zbog klimatskih vrućina: zdravije je bez mesa. Ili kad je meso bilo puno skuplje od ribe, radi uštede i da se s ušteđenim pomogne siromahe…

Tek kad znamo navedeno o motivima i cilju možemo donijeti odluku o postu u ovom liturgijskom vremenu?

Nakon svega, prosudimo sami i odlučimo se slobodno, svjesno, osobno: kada, kako i koliko ćemo postiti i nemrsiti… S temeljnim pitanjem, samokritičkim i iskrenim: rastem li u ljubavi? Sve je ostalo manje važno.

Od čega možemo postiti u došašću?

Post je više uzdržavanje od grijeha i nepravde, nego od hrane.

Isusa je Duh odveo u pustinju i uveo u post da on svoje mesijansko poslanje započne činom prepuštanja Ocu punim pouzdanja… Isus naglašava potrebu nenavezanosti na bogatstvo, potrebu dragovoljnog susdržavanja, a nadasve odricanja od samog sebe. Smisao posta jest traženje Isusove zaručničke ljubavi, prisnosti s Njim: „Mogu li svatovi postiti dok je Zaručnik s njima?“ Pravi, dakle, post jest post vjere, biti lišen gledanja Ljubljenoga i stalno ga tražiti. U očekivanju da nam se vrati Zaručnik, post pokore, obraćenja, ima svoje mjesto u Crkvi  Zaručnici koja moli: „Dođi, Gospodine Isuse!“ U došašću mi iščekujemo ne samo dolazak Božića, nego na kraju svoga osobnog života i cjelokupne povijesti čovječanstva, Isusa Krista, Kralja svega stvorenoga kao Suca. Zato je to radosno i postno iščekivanje kroz duhovnu glad za Ljubavlju. Sretan vam i korizmeni i adventski post!

Izaija 58, 6-11:

Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat` spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.

Tad će sinut` poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom.

Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: “Evo me!” Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te vodit` bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit` kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.