Počinje vrijeme Došašća u vrlo specifičnim okolnostima za čitavo društvo, a napose za Crkvu. Suočena s ograničenjima, Crkva je “izazvana” biti dosjetljivom u ljubavi, prenosi bozjemilosrdje.net. Iz dnevnika sv. Faustine vidljivo je s kolikom je ljubavlju i žarom doživljavala Isusovu i Marijinu prisutnost.

Sveta Faustina u došašću 1936.

Provela sam trenutak s Presvetom Majkom. S velikom čežnjom čekam Gospodinov dolazak. Imam bezbroj želja. Želim da svi ljudi upoznaju Gospodina, želim sve narode pripremiti na dolazak Utjelovljene Riječi. O Isuse, učini neka rijeke Tvoga milosrđa poteku u svem obilju jer je čovječanstvo jako bolesno i više nego ikada treba Tvoje smilovanje. Ti si more neizmjernog milosrđa prema nama grješnima, a što je veća naša bijeda, to je veće naše pravo na Tvoje milosrđe. Ti si vrelo koje usrećuje sve stvorenje po svom beskrajnom milosrđu.

Nastojim u svemu vršiti Božju volju, i ne želim zdravlje više od smrti – potpuno sam se predala u Njegovo beskrajno milosrđe i kao malo dijete živim u najvećem miru.

Danas (9. 12. 1936.) sam krenula na liječenje u Prądnik, odmah blizu Krakova, gdje bih trebala ostati tri mjeseca. Poglavarice me u svojoj velikoj brizi šalju ovamo, osobito naša ljubljena majka generalica koja pokazuje neizmjerno puno brige za bolesne sestre. Prihvatila sam tu milost liječenja i potpuno se predala Božjoj volji, neka Bog čini sa mnom što Mu se hoće. Ne želim ništa doli ispuniti Njegovu svetu volju. Sjedinjujem se s Majkom Božjom, i napuštam Nazaret, a idem u Betlehem. Ondje ću provesti svetkovinu Božića, među strancima, ali s Isusom, Marijom i Josipom, jer je to volja Božja. Trudim se samo da moja ljubav prema Njemu bude uvijek dublja i čišća, da bude ugodna Njegovomu Božanskom pogledu. (Dn 793 – 795)

Drugi dan iza dvanaest sati, kada sam ušla u dvoranu, ugledala sam osobu koja umire i saznala da je njena agonija započela te noći. Dobila sam potvrdu – bilo je to u vrijeme kada (204) sam osjetila da me netko traži molitvu. Iznenada sam u duši čula glas: Izmoli krunicu koju sam te naučio. Požurila sam po krunicu i kleknula uz umiruću. Počela sam svom gorljivošću duha moliti tu krunicu. Iznenada je umiruća otvorila oči i pogledala me. Nisam stigla ni izmoliti krunicu do kraja, a ona je već preminula u neobičnom miru. Žarko sam molila Gospodina da ispuni svoje obećanje koje mi je dao za molitvu ove krunice. Gospodin mi je dao spoznati da je ova duša ostvarila milost koju je On sam obećao. To je bila prva duša koja je osjetila milost tog Božjeg obećanja. Osjećam kako moć milosrđa obuzima ovu dušu.

Kada sam vratila u osamu svoje sobice, čula sam ove riječi: Svaku dušu koja bude molila ovu krunicu, ili kada je drugi budu molili uz umiruću dušu, branit ću u času smrti kao svoju čast – i primit će oprost. Kada se ova krunica moli uz umirućega, ublažava se Božji gnjev, i neizmjerno milosrđe obuhvaća dušu. Nutrina mojega milosrđa biva potresena zbog pregorke muke mojega Sina. O, kada bi svi spoznali kako je veliko milosrđe Gospodnje i kako svi nasušno trebamo to milosrđe, osobito u tom odlučujućem trenutku. (Dn 811)

+  12. 12. [1936.]. Danas sam bila samo na sv. Pričesti i kratko na sv. Misi. Čitava je moja snaga u Tebi, Kruše Živi. Teško bi mi bilo preživjeti dan da nisam bila na sv. Pričesti. Ona je moj štit. Bez Tebe, Isuse, ne znam živjeti. (Dn 814)

Isus – Ljubav moja, dao mi je danas osjetiti kako me neizmjerno ljubi, iako se toliko velik ponor prostire između nas: Stvoritelj i stvorenje, pa ipak ponekad se čini kao da je potpuna jednakost – ljubav ispunja taj ponor.

On se sâm prigiba k meni i čini me sposobnom razgovarati sa Sobom. Uronila sam u Nj i kao da sam izgubila svijest – ali pod Njegovim milim pogledom ispunjenim ljubavlju moja duša skuplja moć i snagu, sigurnost da ljubi i da je posebno ljubljena, zna da je Svemogući brani. Takva molitva, makar i kratka, donosi duši puno. Ni sati uobičajene molitve ne daju duši ono svjetlo koje daje trenutak više molitve. (Dn 815)