Bl. Solanus Casey rođen je kao Bernard Francis Casey prije točno 150 godina, 25. studenog 1870., na farmi u blizini Oak Grovea, u državi Wisconsin. Bio je šesto dijete u obitelji od deset dječaka i šest djevojčica, rođenih od irskih roditelja koji su Irsku napustili u vrijeme velike gladi. Nakon što je napustio farmu, radio je u Wisconsinu i Minnesoti kao drvosječa, bolničar, zatvorski čuvar i čistač ulica, prenosi stranica Centra koji nosi njegovo ime.

Bl. Solanus Casey / Facebook

Kroz ljeto i jesen 1896. Barney je razlučio svoj poziv. Pohađajući Sjemenište sv. Franje u Milwaukeeju, namijenjeno dijecezanskom svećeništvu i u kojem se govorilo njemački, kao Irac koji je govorio engleski imao je poteškoća sa studijem. Preporučeno mu je napuštanje tog sjemeništa i pristup nekim redovnicima.

Poteškoće ga nisu omele na zacrtanom putu

Duhovni savjetnik predložio mu je da piše isusovcima, franjevcima i kapucinima. Svi su mu odgovorili pozitivno, pa nije znao koga odabrati. Nitko ga nije baš izričito privlačio, pa je Barney pozvao majku i sestru da mu se pridruže u molitvi devetnice uoči blagdana Bezgrješnog začeća. Nakon svete pričesti posljednjeg dana, Barney je jasno čuo kako mu je Blažena Djevica rekla: “Idi u Detroit.” A ondje je bilo – i još uvijek jest – sjedište kapucina. Tako je u Detroitu 1897. godine ušao u kapucinski red i dobio svoje redovničko ime Solanus.

Bl. Solanus Casey / cardinalseansblog.org

Na Solanusovu nesreću, i ti kapucini su također govorili njemački, što ga je dovelo do većih poteškoća i sa svećeničkim studijem. S obzirom na sve to, poglavari su odlučili: Solanus će biti zaređen za “simplex svećenika”, odnosno slavit će mise, ali neće smjeti ispovijedati ili propovijedati doktrinarne teme, kako je to tada predviđalo crkveno pravo. On nikad nije pokazao nezadovoljstvo ili razočaranje tom odlukom koja je u njemu posijala sjeme poniznosti. I 31. srpnja 1904. Solanus je proslavio svoju prvu svečanu misu u župi Sv. Josipa u Appletonu, u državi Wisconsin.

Svetost je postigao kao vratar samostana

Zaređen 1904. godine, o. Solanus proveo je 20 godina u području New Yorka: prvo u okrugu Yonkers, a potom u Lower East Side te u Harlemu. 1924. godine premješten je u samostan sv. Bonaventure u Detroitu, gdje je služio punih dvadeset godina. Godine 1945. vratio se nakratko u Sv. Mihaela u Brooklynu. Potom je od 1946. do 1956. raspoređen u Huntington, a u posljednjoj godini života premješten je u župu Sv. Bonaventure.

Bl. Solanus život je proveo u službi ljudi. Kao vratar samostana u Detroitu, upoznao je tisuće ljudi iz svih dobnih skupina. Prepoznat je i priznat kao ‘Vratar’. Uvijek je bio spreman saslušati bilo koga, u bilo koje vrijeme, danju ili noću, i ohrabriti sve da ‘zahvale Bogu prije vremena’.

Vjerno je služio narodu Detroita, Huntingtona i New Yorka, pružajući juhu gladnima, lijepu riječ problematičnima i ljekovit dodir bolesnima. Gdje god je služio, ljudi bi se u trenu poredali za razgovor s bl. Solanusom, čija svetost i danas nadahnjuje.

Bl. Solanus Casey pred samostanom / solanuscenter.org

Imao je nevjerojatnu vjeru i bio je svet čovjek. Ljudi često misle da je svetost nedostižna. Ali bl. Solanus je pokazao da obična osoba može živjeti izvanredno vjernim životom. Solanus je toliko vjerovao u Boga da nije mogao vjerovati da neki ljudi preispituju Boga. Takvo uvjerenje o postojanju Boga i Božje ljubavi od presudne je važnosti u naše vrijeme.

Svima koji su mu se obraćali za pomoć obraćao se blagim i tihim glasom. I molio je. Neki kažu da su njegove molitve izliječile bolesne, a svi kažu da im je njegov spokoj davao mir. U svemu je Božju riječ uzimao k srcu, vjerujući da se svaka molitva uslišava na Božji način.

Vjerovao je da je poslan svima, bez razlike

Bl. Solanus bio je poznat i po svojoj službi iscjeljenja i suosjećanja prema ljudima koji vjeruju, prema katolicima i nekatolicima, nekršćanima, čak i ateistima. Ali, poput samoga Isusa, Solanusovo srce također je išlo onima koji su odustali od prakse svoje vjere ili nisu bili povezani ni s jednom crkvenom zajednicom. Svaku je osobu vidio kao da je Bog voli i pozivao je na sudjelovanje u Božjem životu.

Tijekom svoje posljednje bolesti, primijetio je: “Nudim svoju patnju da bi svi moglo biti jedno. Kad bih barem mogao vidjeti obraćenje cijelog svijeta!” Posljednje što je svjesno učinio bio je uzvik s kreveta: “Svoju dušu predajem Isusu Kristu.” Umro je u Detroitu 31. srpnja 1957. godine, u dobi od 86 godina, i pokopan je u tamošnjem samostanu sv. Bonaventure.

Godine 1958. generalni ministar kapucina nazvao je bl. Solanusa “izvanrednim primjerom pravog kapucina i kopije sv. Franje”. Zbog Solanusove svetosti, papa Ivan Pavao II. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1995. godine. A 18. studenoga 2017. ovaj časni sluga Božji proglašen je blaženim na velikoj svečanosti na Ford Fieldu u Detroitu.