Projekt "Dvoje je jedno", odnosno "2 = 1" krenuo je u ožujku 2017. godine suradnjom splitskog SKAC – a i Hrvatske zajednice bračnih susreta. Odvija se svakog prvog utorka u mjesecu, a namijenjen je svima koji osjećaju bračni poziv kao i svim parovima koji su već stupili u brak. Susreti su osmišljeni tako da se razgovara o temama koje mlade jako zanimaju, poput onih kako bolje razumjeti žene i muškarce, o prirodnom planiranju obitelji, usklađivanju obitelji i karijere i mnoge druge.
Cilj projekta je sudionicima odgovoriti na manje poznata pitanja iz područja pripreme za brak kao i samog života u bračnoj zajednici. U emisiji Aktualno Hrvatskog katoličkog radija o projektu, ali i o važnosti pripreme za brak govorili su duhovnik projekta fra Ante Vučković, koordinatorica projekta Mia Antoš te mladi bračni par koji je sudjelovao na susretima – Dunja i Luka Sičaja.
Koordinatorica projekta Mia Antoš ističe da su, s obzirom na činjenicu da zaručnički tečaj traje tek nekoliko sati, shvatili da je mladim parovima potrebno nešto kontinuirano. Angažirali su se oko organizacije, a uključilo se i mnogo vanjskih suradnika (svećenici ispovjednici, duhovnici, mladi koji postavljaju prostor, pomažu u realizaciji susreta, čitači, bendovi). “U susret su nam izašli i braća franjevci, “Provincija Presvetog Otkupitelja – Split” te dozvolili da koristimo njihove prostore za održavanje mjesečnih susreta, a sada i snimanja na klerikatu Oca Ante Antića u Splitu”, naglašava Mia, radosna jer je projekt prepoznat i u crkvenim, hijerarhijskim krugovima.
Dobivali smo jako dobre komentare, recenzije sudionika susreta, mladih
“Kroz ove dvije godine imali smo popriličan broj vrlo zanimljivih predavača, kombinirali smo i klerike i laike. Teme su bile privlačne i zanimljive mladima. Dobivali smo jako dobre komentare, recenzije sudionika susreta, mladima smo ponudili mogućnost da preko ankete izraze svoje mišljenje o projektu i o pojedinom susretu. Bili su slobodni davati i pohvale i kritike, ali i svoje prijedloge budućih tema i budućih predavača. Svaki susret započinjao je svetom misom u 19 sati, predavanje u 20 sati. Treći dio susreta bio je forum, živo autentično svjedočanstvo osobe ili para ili mogućnost postavljanja pitanja”, svjedoči koordinatorica projekta “2 = 1”.
Duhovnik SKAC-a Split, pa i projekta “2 = 1” fra Ante Vučković naglašava kako su mladi uvidjeli da nedostaje sustavna priprema, sustavni vjeronauk, upoznavanje s problematikom odnosa muškarca i žene koji je puno širi nego što može obuhvatiti jedna priprema za brak koja traje nekoliko večeri. „Oni su htjeli sami pronaći izvor i bio sam u razgovoru s njima od samog početka i ono što mene najviše dira u svemu tome je ta njihova volja, volja mladih ljudi da prodube i svoju vjeru i svoje kršćanstvo i svoje znanje o svojim međusobnim odnosima muškaraca i žena u onome što se njih tiče”, ističe fra Ante.
Najveći izazov mladima je činjenica da žive u svijetu u kojem je dominantna nekršćanska slika odnosa muškarca i žene
Kaže da su tako i došli na ideju da to čine sustavno, jednom mjesečno kroz molitvu, susretanje na misi i onda kroz predavanje ili uvodnu riječ, a nakon toga kroz razgovor i diskusiju. “To se meni pokazalo jednim vrlo ozbiljnim, važnim, dobrim projektom”, rekao je duhovnik SKAC-a Split. Govoreći o najvećim problemima ili izazovima s kojima se mladi susreću već u vezi pa onda kasnije i u hodu prema braku fra Ante ističe da oni proizlaze iz činjenice da mladi žive u svijetu u kojem je dominantna nekršćanska slika odnosa muškarca i žene. “I oni naravno traže razloge, dobre razloge, dobre odgovore na pitanja: Zašto kršćanstvo smatra da je to odnos koji treba biti čist prije brak? Što kršćanstvo smatra o spolnosti u braku ili izvan braka. Što kršćanstvo misli i zašto tako misli o tom odnosu muškarca i žene? To su njihova pitanja koja se stalno vraćaju zato što imaju potrebu produbiti i moći obrazložiti svoj stav koji se razlikuje od stava njihovih kolegica i kolega kojima kršćanstvo ne znači mnogo ili nekada ne znači ništa”, objašnjava fra Ante vučković.
Jedan od načina na koji svijet živi jest i nepisano pravilo “bit ćeš u braku koliko uspiješ izdržati”. Ponekad bračni partneri već kod prve veće teškoće dižu ruke jedno od drugoga, od obitelji, od braka. Ali, kršćanski pogled na brak je potpuno drugačiji. Kako mladi to prihvaćaju, pitamo fra Antu.
Mladi u susretima otkrivaju da ulazak u brak i nije takav neki ego – projekt, neki projekt u kojem moram dobiti zadovoljstvo za samoga sebe
“Njima trebaju važni odgovori jer oni znaju da sve ono što svijet može ponuditi kada dođe do krize u odnosu je da svatko ide svojim putem i svatko ima pravo na svoju sreću. Oni u susretima otkrivaju da ulazak u brak i nije takav neki ego – projekt, neki projekt u kojem ja moram dobiti zadovoljstvo samoga sebe, nego je to ulazak u jedan ozbiljni odnos s drugom osobom koja je, da tako kažem, beskonačna u smislu onoga što se događa u njoj, koja nije svedena samo na moje potrebe i onda samo na vanjski efekt, nego traži moju spremnost za jedan duboki odnos. Mladi otkrivaju da ulazeći u duboki odnos s drugim čovjekom, da to ne ide bez Boga. Tako da se tu stvara jedan trojstveni odnos i zato ovi susreti “2 = 1” na neki način skrivaju u sebi taj treći odnos. Dakle, taj dva = jedan izišao je iz evanđelja gdje Isus kaže dvoje njih će biti jedno tijelo to znači da je u to dva jednako jedan uključena i Božja riječ. Dakle, na neki način iza te matematike koja je protumatematička koja nije matematička krije se jedan nevidljivi, sveprisutni odnos prema Bogu iz kojega se naravno mogu crpsti druge ideje, druge misli kako je moguće biti u dobrom braku i sačuvati dobar odnos kroz cijeli život. Što to zapravo znači dati se cijeli život ili što znači dati se s računom da to nije cijeli život, nego dok traje neka moja svijest da bi to moglo biti dobro? Tu se naravno lome koplja oko shvaćanja u svijetu u kojem živimo i oko toga što kršćanstvo u sebi nosi ozbiljnost jednog takvog odnosa”, naglašava fra Ante.
Obrađivale su se teme iz kojih smo mi vidjeli da su svi problemi koje mi imamo kao par normalni, i da i drugi parovi prolaze kroz njih
S duhovnikom se slažu i mladi bračni par Dunja i Luka Sičaja, oboje nose vrlo lijepe uspomene sa susreta. Dunja kaže da nije imala prevelika očekivanja od susreta, nadala se da će se spominjati neke teme koje su njima bile važne u toj fazi veze. “Mogu reći da su stvarno ti susreti koji su bili jedno mjesečno obrađivali važne teme koje su nam pomogle možda i u prelaženju preko nekih prepreka koje smo imali do braka i rješavanju nekih drugih problema. Zaručnički tečajevi traju svega par dana, a ovaj projekt pruža nešto više od toga, što je svakako potrebno”, kaže Dunja Sičaja.
“Obrađivale su se razne teme, počevši od teologije tijela, preko odnosa s našim obiteljima pa sve do toga da je jedna od tema bila i sam obred vjenčanja i što to sve znači u duhovnom smislu. Meni osobno je to najviše pomoglo, tj. nama, nekako kao su se obrađivale neke teme iz kojih smo mi vidjeli da sve probleme koje mi imamo da su oni zapravo normalni i da i drugi parovi prolaze kroz njih samim time što su se obrađivale. Meni je najdraži bio ciklus tema o razlikama između muškaraca i žena. Bio je susret o fizičkim razlikama, o načinima ponašanja koje često znaju biti izvor nekakvih prepirki, a zapravo je samo trebalo shvatiti da smo različiti i da je to ok. Mogu reći da je nama kao paru možda najviše ta tema pomogla”, svjedoči Dunja.
Luka Sičaja kaže da su o svim tim temama koje su obrađivane na susretima razgovarali i kasnije, njih dvoje, ali i u krugu svojih prijatelja. “Često bismo znali otići kasnije na piće i raspravljati o temama koje su se obrađivale taj dan. Tako je znalo doći i do nekih sukoba mišljenja, zapravo ne toliko sukoba, više argumentiranih diskusija. To je bilo isto jako zanimljivo i poučno”, kaže.
Nakon ženidbe sve je bolje, tek tada kreće život
Mladima koji su neodlučni i boje se stupiti u brak iz različitih razloga, Luka poručuje: “Ako ste sigurni, odnosno, ako mislite i vjerujete da je to to, a mislim da se to može vidjeti nakon dva mjeseca u vezi, jesu li osobe jedna za drugu, i mogu li imati zajedničku budućnost – odlučite se za brak što prije!” Svjedoči da je bilo dosta iznenađenja kad su on i Dunja objavili zaruke, a zaručili su se nakon godinu dana veze, vjenčali nakon dvije i pol. “Iako je to zapravo dosta vremena, ljudi su se čudili zašto tako brzo, ali te stvari se vide, sve se zna na početku kako će biti. Problema će uvijek biti i treba naći zajednički jezik, hladnu glavu i rješavati te stvari. Neće nikad biti savršeno. Možda ljudi misle da će im se život drastično promijeniti i doživljavaju brak kao neku obvezu, nešto naporno, a u biti nakon ženidbe sve je bolje, tek tada kreće život. Poslao bih poruku mladima, a i starima koji se još dvoume i odgađaju brak, da stupe u njega, ako misle da je to to, ne treba sad forsirati, ali ako osjećaju da je to to zašto bi čekali. Ovo je ipak jedna nova dimenzija, jedan bitan sakrament.
I dalje ostaje sve isto i dalje možeš otići s prijateljima. Možda ne pet puta tjedno, ali četiri da, a kad dođu djeca onda dva. Djeca su bogatstvo, iako bi djeca trebala biti na drugom, a supružnici na prvom mjestu, to je ipak najveće bogatstvo koje ne može ništa zamijeniti”, kaže Luka Sičaja.
Sve se nekako može riješiti ako je Bog na prvom mjestu, tada je sve drugo na svom mjestu
I njegova supruga slično razmišlja: “Rekla bih svima koji se dvoume da što prije uđu u brak, naravno da treba biti nekakav razuman period hodanja i upoznavanja prije braka, ali da se ne boje toga. Život u braku je sto puta bolji, nego prije braka, barem meni. Rekla bih i ovo: sve se nekako može riješiti ako je Bog na prvom mjestu, tada je sve drugo na svom mjestu. Samo razgovor, puno strpljenja, razumijevanja i biti spreman na promjene na rad na sebi”, svjedoči Dunja.
Brak je ozbiljni korak i ozbiljna životna odluka, ali valja računati s tim da u braku stvari uređujemo s dvije jake volje koje hoće isto. To je puno veća snaga, nego kad netko sam hoće dovesti u red
Premda su ovi susreti na neki način sustavna priprema za brak, oni nisu vezani samo uz one koji će se vjenčati, nego su susreti i već postojećih mladih parova, naglašava fra Ante Vučković: “Ovi su susreti također prigoda izmjene iskustava onih koji su u braku i onih koji se spremaju brak, ali i onih koji eventualno misle stupiti u brak, a nemaju nekog para. Ta raznovrsnost zapravo stvara jednu vrlo simpatičnu dinamiku u kojoj ljudi mogu izmjenjivati iskustva iz različitih položaja u svom životu. I nekako iz toga se može steći hrabrost da se napravi korak u brak prije nego se sve sredi. Nitko od nas ne počinje živjeti tek onda kad se sve uredi; niti jedan liječnik ne počinje raditi u bolnici kada je sve sređeno, ima možda neplaćeni stan ili ga možda nije našao ili možda još nije oženjen, ali već počinje raditi u bolnici. Tako se i u brak ulazi, a da i nisu sve druge stvari u životu sređene. Netko nije završio fakultet, netko nije još našao posao, salu gdje će moći proslaviti… U svakom slučaju, brak je ozbiljni korak i ozbiljna životna odluka, ali valja računati s tim da u braku stvari uređujemo s dvije jake volje koje hoće isto. To je puno veća snaga, nego kad netko sam hoće dovesti u red”, ističe fra Ante.
Sljedeći susret je 3. prosinca. “S obzirom da je ova 2020. godina nepredvidiva, poslušni smo vlastima Crkve, ali i epidemiološkim mjerama, susret će biti virtualan. Velika je vjerojatnost da će i čitava ova akademska godina biti na neki način online. To znači da ćemo susrete unaprijed snimati i objavljivati na dan kad je planiran susret. Tema 3. prosinca je Pogodi tko sam, govorit će se o čovjekovom identitetu, što je ono što ga određuje”, rekla je koordinatorica projekta Mia Antoš.
Snaga ovog projekta je i u tome što su ga inicirali i pokrenuli sami mladi, kaže fra Ante Vučković.”Ovo nije neki projekt nekog svećenika, nekog zaduženog za takav projekt, nego je došao iz potrebe mladih ljudi koji su se samoorganizirali i koji su tražili i crkvu i predavače i svećenike. Cijeli projekt dolazi iz njihove potrebe i njihove želje i to smatram najvrijednijim. To ne dolazi odozgor, nego dolazi iz njihovih potreba i oni traže rješenje. Ako se taj model prebaciti, nasljedovati, a on se može prebaciti najprije preko mladih ljudi, bilo bi dobro da se nađe jedan dio ljudi koji bi to htjeli organizirati i onda oni lako dolaze jedni do drugih. Meni se čini da je taj dio u otkriću, u povojima, taj dio koji dolazi iz živog dijela Crkve koji traži onda odgovor na svoja pitanja i to smatram jako, jako važnim”, naglašava duhovnik SKAC-a Split.
Mia Antoš također poziva sve mlade da se angažiraju, ističe kako su oni u SKAC-u Split i više nego zainteresirani odgovoriti na sva pitanja i pomoći da se sličan projekt ostvari i u drugim gradovima i biskupijama: “Mladi, ne bojte se krenuti s nečim novim, ne bojte se svjedočiti za Gospodina, odvažite se organizirati nešto slično i u vašim biskupijama i gradovima!”
Emisiju Aktualno HKR-a o projektu “2 = 1” možete poslušati ovdje: