Tekst s elementima poezije u prozi p. Božidar Nagy, postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza, napisao je 2015. godine nakon što je pročitao knjigu „Vukovarska čežnja“ od Domagoja i Krešimira Jakumetovića. Pogled na naslovnicu knjige koja prikazuje vukovarsko memorijalno groblje s bijelim križevima, a onda i sam sadržaj knjige, dali su mu inspiraciju da napiše tekst u kojem je izrazio svoj doživljaj tragedije i pobjede Vukovara i sve što je s time povezano, ali u svjetlu kršćanske vjere koju potvrđuju i naviještaju Bijeli Vukovarski Križevi!
Gledam vas na polju gdje ste posijani i izrasli
Iz žrtve i krvi onih kojima ste spomen-znak.
Tolike misli u glavi mi se roje kad vas promatram…
Tako nam puno govorite
Tako nam duboku poruku prenosite!
Vi ste svjedoci i navjestitelji,
Vi ste znakovi prošlosti, ali i budućnosti,
Vi ste vrata kroz koja se prolazi,
Vi ste mjesta gdje se susreće bolna prošlost i blažena vječnost!
Bolna prošlost vaše patnje trajala je jedan trenutak, možda i nekoliko dana, tjedana, i mjeseci, ali je prošla i završila je!
A blažena vječnost u koju ste ušli, čiji ste vi vjesnici, ne završava nikada, traje u vijeke!
„Velik Petak trajao je samo jedan dan, a Uskrs je vječan!“ – napisao je u jednoj svojoj korizmeno-uskrsnoj poslanici Kardinal Franjo Kuharić !
Kako se divno ostvaruju ove riječi našega Kardinala na vama!
O, vi Bijeli Vukovarski Križevi!
U vama vidimo, osjećamo, dotičemo Krista Pobjednika!
Gledam kroz vas bijelu, sjajnu haljinu Njega Uskrsloga !
Gledam Njega koji lebdeći obilazi humke grobova iz kojih ste izrasli i govori njihovim najbližima i svima nama: „Nisu ovdje, sada su samnom u slavi moga Uskrsnuća, u bjelini i sjaju uskrsnog jutra, novoga svijeta i vječnoga života!“
O, vi Bijeli Vukovarski Križevi!
„Još danas ćeš biti samnom u raju!“ – Svatko od vas čije tijelo sniva ispod svoga bijeloga križa sigurno je čuo u posljednjim trenucima svog zemaljskog života i patnje te riječi; njih je sa svoga križa umirući Spasitelj uputio ne samo svome desnom susjedu u patnji, nego i svakom tko svoj patnički život završava s riječima na usnama: „Sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!“
O, vi Bijeli Vukovarski Križevi! Čujemo vašu poruku koju nam dovikujete:
„Ne bojte se patnje i križa, ni boli ni smrti!
Jer samo smo po njima
I mi ušli u svjetlo i slavu Uskrsloga!“
Vi, Bijeli Križevi, pozivate nas da svoj pogled upravimo prema gore
„Gdje vjera gleda svjetlo iza vela svog
A kao sunce samo ljubav kraljuje !“ (Iz himna svetkovine sv. Petra i Pavla)
Promatrajući vas, mnoštvo Bijelih Vukovarskih Križeva na um mi padoše one utješne riječi iz knjige Otkrivenja-Apokalipse: “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše? Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubjeliše ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu.“ (Otk 7, 13-15)
I dok sam pisao gornje riječi i dovršavao ovaj tekst, promatrajući slike Bijelih Vukovarskih Križeva, sjetih se stihova hrvatskog pjesnika Augusta Đarmatija koje je napisao još 1941. god.:
O, zemljo Hrvatska, dozrijevaju zlatni plodovi
Krvavih tragova na tvome tlu,
Koje su ostavili oni, koji prođoše
S ljubavlju većom nego što su smjeli.
I hrabrošću, što je narasla do žrtve.
O, nikada nisu bili mrtvi Tvoji krvavi humovi,
U njima je ležala prijetnja neprekidne borbe,
Jer smrt je onih, koji su umrli prije vremena,
Opasnija od života.
Najjača su oružja htijenja velikih predaka
A najteža borba s prolivenom krvlju,
Dušman je uvijek poražen mrtvim jurišem grobova.
August Đarmati
I za kraj riječi Krista Pobjednika upućene svim svojim sljedbenicima prije nego što je otišao na križ, a kroz njega u slavu Uskrsnuća: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33)