"Vukovara se svi, ili barem većina, sjete 18. studenoga, no on živi tijekom cijele godine. Problem je što ljudi dolaze i oplakuju Vukovar samo 17. i 18. studenoga, a nakon toga se više ne vraćaju. Razni su razlozi zašto ljudi dolaze ili ne dolaze. Smatram da bi Vukovar mogao biti vrlo dobro turističko mjesto tijekom cijele godine. Imamo jako puno aktivnosti i Vukovar je kao grad jako zanimljiv", poručila je mlada Vukovarka i članica Frame Mihaela Stanić.
“Večer zahvalnosti za naš Vukovar” bio je naziv susreta uživo na Instagram profilu “Mladi Karmel BSI” iza kojega se kriju mladi iz župe Presvetog Trojstva u Gabela Polju (BiH). Mladi su na početku susreta, predvođeni s. Dijanom Mlinarić, BSI, molili za sve heroje i žrtve Domovinskoga rata koji su branili svoju obitelj i domovinu. Nakon pjesme i molitve krunice Pobjede svoje je svjedočanstvo podijelila dvadesetogodišnja studentica Mihaela Stanić.
Mihaela se javila iz Vukovara gdje živi s roditeljima te sestrom i bratom. Iako je rođena nakon Domovinskoga rata, svakodnevno živi stvarnost Vukovara. Iskustvo ratnog Vukovara prenijeli su joj njezini roditelji koji su i sami bili u ratu.
“Mama je tada imala 17, a tata 16 godina. Oboje su bili maloljetni. Mama je svoj 17. rođendan proslavila u skloništu. Ujutro ju je probudila jedna teta, pjevajući joj pjesmu ‘Sretan rođendan’. Unatoč svemu, rođendan joj je bio sretan. Dobila je i čokoladu od vojnika. Iako su granate padale, uz pjesmu nije bilo toliko tužno”, ispričala je Mihaela iskustvo svoje majke koju je jedan srpski vojnik spasio od smrti.
Vukovar je uistinu poseban grad!
Mihaelini roditelji upoznali su se u vojsci u Puli gdje su se i vjenčali, a tamo se rodila i Mihaela. Godine 2006. preselili su se u Vukovar. Mihaela se pred kraj osnovne škole preko jedne redovnice upoznala s Framom. “Pola Vukovara je bilo na Frami pa sam i ja krenula”, posvjedočila je, ističući kako dvije vukovarske Frame trenutno broje oko 30 mladih.
“Vukovar je uistinu poseban grad jer je svako godišnje doba specifično. Osjete se sva godišnja doba. Preko zime padne snijeg pa je sve bijelo, a u jesen je sve narančasto zbog lišća. U proljeće ljudi šetaju i Dunav isparava pa se šire specifični mirisi. U jesen, kada padne magla, svi smo svjesni da se približavaju ovi dani”, rekla je Mihaela, ističući da joj kao studentici, koja studira u Osijeku, teško kada nije u mogućnosti biti u Vukovaru u tjednu kada se obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.
Ističe kako je Vukovar prekrasan grad koji ima puno toga za ponuditi. Ipak, naglašava, žalosti je što se o Vukovaru priča samo nekoliko dana u godini. “Vukovara se svi, ili barem većina, sjete 18. studenoga, no on živi tijekom cijele godine. Problem je što ljudi dolaze i oplakuju Vukovar samo 17. i 18. studenoga, a nakon toga se više ne vraćaju. Razni su razlozi zašto ljudi dolaze ili ne dolaze. Smatram da bi Vukovar mogao biti vrlo dobro turističko mjesto tijekom cijele godine. Imamo jako puno aktivnosti i Vukovar je kao grad jako zanimljiv”, naglasila je Mihaela.
Trudimo se poštovati jedni druge!
Mihaela svjedoči da u Vukovaru ima života tijekom cijele godine, no slika o Vukovaru koji drugi imaju često je iskrivljena. “Tu zbilja ima života i preko godine. Mi ne ratujemo. Mladi iz Osijeka me često pitaju: ‘Ratujete li vi još i bojite li se?’ Vukovar je miran grad kojim se može lagodno šetati”, poručila je.
U Vukovaru se, ističe Mihaela, ljudi poštuju unatoč razlikama. Svjedoči kako su mediji ti koji prenose krivu sliku.
“Od vrtića kreću podjele. Imamo hrvatsku i srpsku smjenu i u školama, dok smo na fakultetu svi zajedno. Na druženjima smo svi zajedno. Zna se tko je tko, ali se ne osuđujemo. Trudimo se poštovati jedni druge. Najveći su problem mediji koji doprinose svađi. Medijski prostor daju samo onda kada izbije neka politička afera ili kada se navijačke skupine potuku, ali nikada ne hvale mlade koji se međusobno poštuju”, istaknula je, između ostaloga, Mihaela.
Pogledajte cijelo svjedočanstvo!
View this post on Instagram