Pater Sebastian Šujević govoreći o razlučivanju duhova u sklopu serijala predavanja molitvenoj zajednici ‘Nanovo rođeni’ o karizmatskim darovima u Crkvi istaknuo je kako bi svaki čovjek treba znati što je razlučivanje duhova i način kako to primijeniti u svome životu.

“Razlučivanje duhova zapravo je način da se na neki način osjete i prepoznaju različiti pokreti koji se izazivaju u duši te ih prepoznamo, ako su  dobri da ih prigrlimo ili zli da ih odbacimo. U samom središtu riječi razlučivanje jest riječ luč što znači svjetlo, a svjetlo je sami Krist koji upravo svojim svjetlom daje da se bolje prepozna ono što se vidi u nama, a ono što se ne vidi stavlja na stol i svojom svjetlošću daje da se sve to razotkrije. Važno je razlučivati duhove kako bismo prepoznali koji nas duh potiče, je li to Gospodin ili zli, đavao, sotona, tužitelj ili sam to možda ja, moja oholost, sebičnost, iskrivljena ljubav prema nečemu ili neka naslada”, rekao je p. Sebastian Šujević.

Potrebno je odlučiti se za ono što je dobro i to zadržati, a ono što nije dobro odbaciti, sasjeći  jer tek tada postajemo slobodni.

Naglasio je da bi svaki čovjek trebao vidjeti kako se odnosi prema tim stvarima u sebi koje su duhovne naravi. “Tri su koraka uočavanja poticaja u nama koji nas vode u dublje razlučivanje. Prvi korak uočavanja jest uočiti pokrete srca. Opasno je kada ignoriramo pokrete u srcu jer nas to dovodi u stanje nesvjesnosti i prestajemo djelovati i bivamo nošeni stvarima i poticajima. Prestajemo biti svjesni svoje postojanosti i slobode. Ne znamo li što se događa u nama postanemo spavači i iz tog razloga trebamo zastati i pitati Gospodina što se to događa u nama. Drugi korak uočavanja jest spoznaja poticaja u nama. Spoznati otkud dolazi, spoznati stanje u kojem se nalazimo, prepoznati vodi li nas to stanje u dobro ili u zlo. Važno je prepoznati što je i odakle dolazi taj pokret. Ne činimo li ovaj korak on nas vodi u nesvjesnost i neodgovornost. Nakon toga dolazimo do treće koraka, a to je preuzimanje odgovornosti. Potrebno je odlučiti se za ono što je dobro i to zadržati, a ono što nije dobro odbaciti, sasjeći jer tek tada postajemo slobodni. Neodgovornost nas čini robovima”, istaknuo je.

Samo po Gospodinu možemo znati tko smo.

Objasnio je da se u nama događaju pokreti koji dolaze od nas, od Boga i od zloga i da su ti pokreti borba za našu dušu. “Čovjek je slobodan pristati ili ne pristati na tu borbu. Zaboravljamo da tek kad počinjemo upotrebljavati svoju slobodnu volju postajemo dijete Božje i  tek tada počinjemo ostvarivati sliku Božju, svoj identitet u Bogu. Tek tada započinjemo upoznavati pravoga sebe onakvim kakvim nas je Gospodin zamislio, a osim toga počinjemo prepoznavati i dobro koje nam Bog želi darovati. Velika je laž da sami sebi možemo reći da se poznajemo ili da poznajemo druge jer je čovjek toliko bogatstvo da ga samo Gospodin može otkriti da se ostvari. Samo po Gospodinu možemo znati tko smo”, rekao je p. Šujević.

Pater Sebastian Šujević je naglasio kako svaka naša odluka i svako naše uočavanje i preuzimanje odgovornosti jest na neki način slijed duha. Naglasio je: “U onom trenutku kada mi pristanemo na razlučivanje počinjemo polako neke stvari izbacivati iz svog života i tada polako Gospodin to iskorjenjuje iz našeg života. Potom nas iscjeljuje i polako nestaju neke naše grešne navike i neuredne sklonosti. Nakon toga našu slabosti Gospodin pretvara u jakost i daje da taj korijen loših navika sahne. U vrtu našeg srca ima svega zato nam je potrebno razlučivanje da posložimo vrt našega srca”.

U vrtu našeg srca ima svega zato nam je potrebno razlučivanje da posložimo vrt našega srca

Govoreći o borbi u nama, istaknuo je: “Borba u nama ne označava da smo jadni i da smo otpadnici ili da nema nade za nas. Svaki vjernik doživljava duhovnu borbu. Borba je stvarnost svakog učenika Kristova. Uvijek postoji prostor da mi svoju slobodu možemo koristi kao dar slobode djece Božje. Zli nas želi uvjeriti da naše okove ne može nitko maknuti ni skinuti jer smo slabi, a naša ljudska volja jest slika Boga u nama, odlika slike i prilike Božje u nama i ona se ne može uništiti, nego se može samo skriti i vezati nečim da je mi ne možemo iskoristit. Mi smo pozvani na duhovni rad i svatko tko želi napredovati mora ići ovim putem razlikovanja duhova i poticaja u nama, a to je ujedno korak za rast dubljeg življenja našeg identiteta slobodne djece Božje. O našem razlučivanju duhova i poticaja ovisi naš povratak kući, Ocu”.

Borba je stvarnost svakog učenika Kristova.

“Razlučivanje duhova ukazuje da smo mi u duhovnom boju. Čim smo kršteni počeo je rat za našu dušu s jedne strane Gospodin koji nas želi dovesti u nebo na mjesto koje nam pripada i  s druge strane zlo koje želi u nama ugasiti sliku i priliku Božju jer on mrzi sve što je Božje, a mi smo vrhunac njegova stvaranja. Sudionici toga boja su Gospodin, zli, ali i mi sami. Duhovni boj se događa na području naših misli, našega uma, naših osjećaja, našega srca, želja i slobodne volje”, naglasio je.

Govoreći o duhovnom boju, pojasnio je da zbog duhovnog boja čovjek može upasti u različita tri stanja. “Prva dva stanja su vrlo lako prepoznatljiva. Prvo stanje u kojem se može čovjek naći jest stanje zla, stanje teškoga grijeha, stanje pada, stanje u kojem čovjek pada iz zla u zlo, iz grijeha u grijeh iz gorega u još gore dok ne dođe do potpunog kolapsa. Drugo stanje u kojem se može naći jest iz zla u dobro. U tom stanju se čovjek nalazi kada doživi susret sa živim Bogom i želi posložiti svoj život i ulazi u borbu svijesti i otkriva svoj autentični identitet slobodnog djeteta Božjega. Kada zakorači u taj svijet zli krene žestoko i snažno napadati i to utjerivanjem strah, laži, prevara i ponajviše udara na najslabiju točku i pokušava navesti čovjeka ponovno na stare grijehe i to čini na agresivan način. Najviše napada putem prisilnih misli i važno je da čovjek prepozna tu fazu napada, a prepoznati ju jedino može jedino kada  je svjestan da to nije neka osobna psihoza i prema toj situaciji se postavlja kao slobodno dijete Božje.

Treće stanje je iz dobra u još bolje. Zli tada vidi da ne može nekim starim forama i zamkama dobiti čovjeka onda mijenja taktiku. Predstavlja se kao anđeo svjetla i krene napadati dobrim idejama. Ključno je prepoznati to stanja, a neke karakteristike ovog stanja su kada nemamo vremena za Gospodina, nego ga trošimo na bližnje iz dana u dan uzimajući nekakvu ulogu Spasitelja u njihovim životima ili zbog posla nemamo vremena za obitelj. Zaista to može biti naizgled jednostavna stvar koja nas vodi u osjećaj umora, iscrpljenosti i slično. Važno je da posložimo stvari u nama i  da mi po Kristu budemo gospodari stvari, a ne da to stvari gospodare nama jer nas takav pristup može dovesti do idolatrije gdje nama neki dar, služenje postaje idol i centar života, a ne Gospodin. Potrebno je znati tko nas vodi jer po tome znamo jesmo li slobodni ili robovi. Biti slobodno dijete Božje, biti čovjek razlikovanja  jest ostvarenje slobode i poziva djeteta Božjeg”, objasnio je.

Važno je da posložimo stvari u nama i  da mi po Kristu budemo gospodari stvari, a ne da to stvari gospodare nama jer nas takav pristup može dovesti do idolatrije gdje nama neki dar, služenje postaje idol i centar života, a ne Gospodin.

Poručio je kako je za sv. Ignacija najvažnija stvar bila ispit savjesti, a ne ispit u smislu ispita savjesti za sakrament ispovijedi, nego ispit pokreta, izvora poticaja koje nam se događaju bilo loših stvara koje nam se događaju bilo dobrih stvari da prepoznamo situacije gdje su došli blagoslovi i plodovi i gdje smo vidjeli da je Gospodin na djelu.” Sveti Ignacije ga je posložio u  pet koraka. Prvi korak je  posvijestiti da je Bog prisutan i da mu zahvalimo za današnji dan i za sve dobro što smo primili. Drugi korak je molitva za milost da nam Gospodin da svjetlo Duha Svetog  da nam pokaže da nas vodi da i da njegovom pomoći razotkrijemo sve slabosti, grijehe, propuste, kao i blagoslove. Po Duhu Svetom da se još više ukorijenimo u Gospodinu. Treći korak je analiza situacije. Važno je analizirati s Gospodinom što se sve događa i s njim slagati sve što proživljavamo. Četvrti korak je zahvaljivanje. Zahvaliti Gospodinu za svo dobro koje smo primili, a potom zamoliti  za oprost za sve ono loše što smo napravili i na kraju se odreći svih loših stvari koje činimo. Peti korak je odluka za dobro. Važno je odlučiti se činiti dobro nakon svega”, zaključio je.