Crkva danas slavi svetoga Klementa I., papu i mučenika i trećeg Petrova nasljednika na stolici Rimskoga biskupa. Ne znamo točan datum ni godinu njegova rođenja, ali znamo da je rođen tijekom prvog stoljeća u Rimu. U svojoj Poslanici Filipljanima, koja je nastala negdje šezdesetih godina prvoga stoljeća, Pavao spominje uglednoga Kristova sljedbenika Klementa. Petar ga je u Rimu postavio za đakona.

Tirdesetak godina kasnije, vjerovatno 92. godine, Klement je izabran za četvrtoga papu. Uživao je velik ugled među rimskim kršćanima jer je u svoje vrijeme bio među rijetkim osobama koja je u odrasloj dobi uživo srela apostole Petra i Pavla. Za života je Klement napisao veći broj pisama i knjiga, ali zacijelo je najpoznatija njegova Prva poslanica Korinćanima, napisana oko 96. godine. U njoj se poziva na spise svetoga Pavla, što znači da su ona već tada bila šire poznata u kršćanskoj zajednici. Važna je jer pokazuje da su već u ono doba rimski biskupi imali autoritet rješavati sporove u drugim kršćanskim zajednicama, te neki u njoj vide prvi pokušaj uspostavljanja univerzalne jurisdikcije pape nad cijelom Crkvom.

Prema predaji, Klement je oko stote godine protjeran na Krim, gdje je podnio mučeničku smrt. Kada su u devetom stoljeću sveta braća Ćiril i Metod, kasniji slavenski apostoli, bili u misiji za bizantskoga cara među Hazarima, na povratku kući sa sobom su ponijeli i kosti svetoga Klementa koje su našli na Krimu. Kasnije su tijekom pohoda Rimu njegovo tijelo pohranili u crkvi svetoga Klementa, gdje se i danas nalazi, a u kojoj je kasnije pokopan i sam sveti Ćiril.