Tema emisije Socijalni govor Crkve 5. studenoga 2020. bila je dijalog, a gosti su bili prof. dr. sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i sociolog prof. dr. Renato Matić.
Bez dijaloga nema života i sve iz njega proizlazi, rekao je dr. Kanižaj odgovarajući na pitanje što je to dijalog istaknuvši kako se često pogrešno misli da je dijalog razgovor između dvije osobe koje misle o istom. Da bi dvije osobe mogle dijalogizirati moraju imati različita mišljenja. Zato dijalog nikada nije lagan. Dijalog trebamo razlikovati od polemike koja i etimološki u sebi ima rat. Dijalog je jedini čovjeka dostojan način da rješava svoje problema i drugog puta nema, citirao je Tomislava Janka Šagi Bunića dr. Kanižaj. O dijalogu treba razgovarati i posvijestiti ga jer društvo koje ne njeguje dijalog počinje se raslojavati.
Bez dijaloga nema života i sve iz njega proizlazi
Dr. Matić je rekao da je dijalog pretpostavka da se stvari u nekom društvu pokrenu prema naprijed. Dodao je da smo kao čovječanstvo napredovali kroz ona društva i zajednice gdje je postojalo međusobno uvažavanje i slušanje različitog mišljenja. Kad se čuju različita mišljenja pod pretpostavkom da su svi dobronamjerni, a to je pitanje volje, tada se može donijeti najbolja odluka. U svim drugim situacijama gdje je izostao dijalog, sukob je bio neizbježan i čak je znao prerasti u međusobne ratove i uništavanja. I sam Isusu u evanđeljima uvijek na kraju svojih izlaganja naglašava slobodu svojih slušatelja u smislu da njegove riječi prihvate ili odbiju. Jedino potpuno čisto viđenje dolazi od Stvoritelja, a mi međusobno stavljamo u prvi plan predrasude i stereotipe o drugima i tako činimo diskriminaciju poništavajući dostojanstvo druge osobe, istaknuo je dr. Matić te istaknuo da je pretpostavka dijaloga uvažavanje svake osobe te da je to puno više od puke tolerancije. Papa Pavao VI. govori o umjetnosti komunikacije koju prije svega treba učiti u obitelji, a onda na svim drugim razinama. Svatko u tome ima svoju vlastitu odgovornost rekao je dr. Kanižaj, dodavši kako je upravo papa Pavao VI. ukazao na glavne metodološke odrednice dijaloga: jasnoću, blagost, povjerenje i razboritost.
Velika zapreka dijaloga jest oholost, dok je njezina suprotnost poniznost nužna za dijalog
Velika zapreka dijaloga jest oholost, dok je njezina suprotnost poniznost nužna za dijalog. Gosti su iznijeli i svoje iskustvo rada sa studentima vezano za njihovu spremnost na dijalog i kako ih potiču da slobodno i odvažno iznose svoje mišljenje. Divno je vidjeti mlade ljude kako se otvaraju i kako znaju kvalitetno i konstruktivno sudjelovati u razgovorima i raspravama. Za dijalog je potrebna i hrabrost te izbjegavanje kalkuliranja koja često uzrokuje zastoj u dijalogu. Hrabrost vodi prema slobodi, i najveća hrabrost je pobijediti sam sebe i darovati se drugome. Uz hrabrost ide i mudrost, hrabrost ne može pobijediti bez mudrosti i čekanja pravog trenutka, istaknuo je dr. Matić. Oholost nas sprječava da napredujemo jer ne znamo poslušati druge i često upravo ono što nam Bog preko drugoga želi poručiti.
Ako imate problem u komunikaciji počnite služiti
Bez slušanja nema dijaloga ni susreta, čovjek ostaje sam, rekao je dr. Kanižaj. Nadalje je istaknuta važnost povjerenja koje je u Hrvatskoj među ljudima jako narušeno, a osobito u odnosu prema institucijama. Na tome povjerenju prema institucijama treba poraditi kako bi se stvari u društvu pokrenule na bolje. Ako imate problem u komunikaciji počnite služiti, poručio je na kraju emisije dr. Kanižaj istaknuvši da iz zone pametovanja treba prijeći u zonu služenja na način da se potraži neki angažman gdje drugima možemo pomoći i biti od koristi.