Profesor Tomislav Ivančić svakog je četvrtka u zagrebačkoj Kinoteci okupljao veliko mnoštvo. Tom prigodom zabilježili smo kratki isječak s njegovog predavanja koji govori o temi oprosta i što to znači oprostiti nekome tko nas je povrijedio, a prisjetio se i susreta s našim braniteljima kada ih je za vrijeme Domovinskoga rata svakodnevno posjećivao u bolnici Rebro.
“Oprostiti znači ne primati zlo od neprijatelja. Ne može neprijatelj time što si ti njemu oprostio doći u nebo. Isus ne samo da kaže oprostiti neprijatelju već i ljubiti neprijatelja. Što znači ljubiti neprijatelja? To ne znači ići k njemu pa ga zagrliti. Ljubiti neprijatelja ne znači voljeti neprijatelja, ma kakvi! Voljeti znači sviđati se. Kako ti se može neprijatelj sviđati? To ne možeš i nitko od tebe to ne traži jer si sav zgrčen, a on te povrijedio. Ljubiti neprijatelja znači imati samilosti prema njemu i reći mu : “Ti si jadan, ti si sebe upropastio, ne mene nego sebe. Ja te žalim.” To znači ljubiti neprijatelja. Kako bih ja mogao željeti da ti ikad dođeš u pakao? Ja te žalim. Što će od tebe biti i gdje ćeš sve to morati patiti?”
“Svi smo mi mali zločinci koji povrijedimo druge. Zato je potrebno reći : “Žao mi je, oprosti.” I tebe drugi ljudi povrijede. Svi smo osjetljivi i imamo svoje nutarnje rane. Svatko od nas ima potrebu da te nas netko ljubi i poštuje. Ako te netko poštuje ti znaš da nisi sam, a biti sam to je pakao. Svatko ima potrebu da mu netko kaže dobru riječ i zato kad ti netko kaže neku ružnu riječ to boli. Onaj koji te ismijava je zao, a ti koji si ismijan reci : “Ne, ne primam od tebe zlo, nećeš me navesti da budem zao i da mrzim! Nipošto! Ja te žalim”. Tad sam ja riješio svoj problem, a on je tada u brizi. Tko zna što će biti od njega.”
“Svaki dan sam išao svojim ranjenicima sve od srpnja 1991. do srpnja 1992. na Rebro. Tisuće najtežih ranjenika. Ono što me najviše radovalo jest da nisam nikada doživio od jednoga da je rekao da mrzi neprijatelja. Znali su mi reći:
Velečasni, ja nikad ne bih mogao biti takav kakvi su oni, ne bih mogao takve stvari činiti.
“To je moralo biti ono zbog čega smo morali sigurno pobijediti. Kad si ti dobar i možeš praštati tada si siguran da ćeš preživjeti, pobijediti i ostvariti nešto u životu, ali ako mrziš budi siguran da ćeš izgubiti i kuću i auto i obitelj i sve jer ti si tada izvor toga mraka i otrova u sebi.”
“Nemoguće je da te netko ne povrijedi, ali ako ja znam i razumijem i žalim one koje me vrijeđaju onda sam ja gospodar. Toliko puta osjetim da sam zakočen i onda potražim u sebi i vidim da me neka osoba povrijedila. Tada stanem i u duhu kažem: “Opraštam ti od srca. Onda sebe pogledam i vidim nekoga sam ogovarao i kažem toj osobi u duhu :”Žao mi je, nikad to neću više učiniti.” U tom trenutku se osjećam tako slobodan, kao da svaka stanica u mojem tijelu dobije čistog, svježeg zraka. To je sloboda.”