Jedan od najvećih šokova kad postanete roditelj nisu toliko neprospavane noći, već spoznaja da se nikad ne možete riješiti i nakratko objesiti pregaču, piše Cerith Gardiner za Aleteiu. Svakako, možda ćete povremeno imati slobodnu večer za izlazak, ali bez obzira na to koliko biste se željeli isključiti, vaši mali (ili čak veliki) bambinjosi uvijek su prisutni u vašim mislima. Dakle, mentalna i fizička iscrpljenost ide uz majčinstvo. 

Međutim, zajedno s iscrpljenošću čest je i osjećaj da kao majka ne dajete sve od sebe. Javi se osjećaj krivnje kojeg često ne možemo ignorirati. No, u tome se zapravo krije jedan od najvećih talenata majki: imati tako velika očekivanja u odnosu na ono što mislimo da bi trebalo učiniti, ne uzimajući u obzir da smo kao ljudska bića ograničeni. Tjeramo se preko svih granica ne cijeneći ono što smo postigli.

Moja majčinska krivnja nedavno je bila na kušnji.  Dok sam ležala na kauču uvjerena da imam koronu i upalu pluća, pitala sam se kako ću kuhati svojoj djeci, pomoći svom 12-godišnjaku u matematici i uz to raditi svoj posao. Došlo mi je da se rasplačem pod teretom odgovornosti koji sam osjećala.

Kad dođu teška vremena uvijek se podsjetim da nam Bog daje samo ono što smo sposobni podnijeti.

Ponekad se moramo preusmjeriti samo na ono što bismo trebali nositi. Bog zasigurno ne očekuje da nam domovi uvijek budu čisti i uredni, naša djeca uživaju u savršeno uravnoteženoj prehrani i točno se pridržavaju propisane minutaže pred ekranima. Ali vjerujem da kad se osjećamo kao da smo promašene, loše majke i stvari ne idu prema planu, Bog nas nježno podsjeća da smo samo ljudi i da se moramo više pouzdavati u Njega bez oslanjanja samo na vlastite snage. Naša će djeca preživjeti na žitaricama i sendvičima, neće postati razroki od previše gledanja televizije, a zapravo im neće naštetiti ako vide da smo malo ranjivi.

I za mame se ponekad treba brinuti. To je savršen način da djeca rastu u suosjećanju i nauče nekoliko životnih vještina.

Iako nikada ne bih željela da se moja djeca brinu za mene ili se osjećaju nesigurno, važno je (posebno za stariju djecu) shvatiti da se mame umaraju, da se i za njih ponekad treba brinuti. To je savršen način da djeca rastu u suosjećanju i nauče nekoliko životnih vještina. Dok sam umirala na svom kauču iznenadila sam se kad sam vidjela da su se djeca uspjela brzo i lako dogovoriti oko kućanskih poslova. Bio je to trenutak čiste ljepote.

Dakle, ako imate trenutke osjećaja neuspjeha, mislite da ste loše mame, podsjetite se da to zasigurno niste. Prespitajte svoja očekivanja i odvojite malo vremena za punjenje baterija. Što je najvažnije, oslonite se na svog Nebeskog Oca, imajte povjerenja da će vas utješiti jer On je s vama kroz sve uspone i padove.