Snježana Kirinić Grubić i Anamaria Ružak

Tko su hiperaktivni  sanjari? Objasnili su to predsjednik i dopredsjednik udruge Buđenje, Marko Ferek i Anamaria Ružak, koji pomažu mlađima, ali i starijima kojima je dijagnosticiran poremećaj hiperaktivnosti i deficit pažnje, poznatije kao ADHD. 

Ono što karakterizira “sanjare”, kako se može otkriti u ranoj dobi, jest izražena hiperaktivnost, nedostatak pažnje i impulzivnost. “Što više znamo o tom poremećaju, saznajemo kako je to jedna kompleksan poremećaj koji uključuje i drugačije obrađivanje emocija i drugačije obrađivanje informacija. To je zapravo jedna kompleksna neurorazličitost unutar kojeg su neuroni u samom fizičkom dijelu mozga povezani drugačije”, objasnila je Ružak.

“Sve su glasniji stručnjaci koji zagovaraju da se jezična nomenklatura promijeni iz poremećaj u neurorazličitost. Kao što imamo biološku različitost, tako imamo i neurološku. To je stanje ne samo apstraktnog uma, već i fizičkog mozga u kojem cijeli obrasci razmišljanja su drugačiji. To nije bolest koja je izlječiva. To je stanje koje ostaje cijeli život jer jednostavno vaš fizički neuroni tako funkcioniraju. Naravno, postoje oblici podrške koje možete dati svome mozgu”.

Najnovija istraživanja su pokazala da dijete s ADHD-om kroz svoj život i školovanje čuti 70 % više kritika na svoj račun od druge djece

Zbog te različitosti, kao posljedica često dolazi do manjka samopouzdanja kaže Ružak, jer se teže uklapaju u svoju okolinu. “Najnovija istraživanja su pokazala da dijete s ADHD-om kroz svoj život i školovanje čuti 70 % više kritika na svoj račun od druge djece”, poručila je. Objasnila je kako djeca s ADHD-om zaista ne mogu fizički sjesti osam sati u školi, u impulzivnosti govore možda i neke nepromišljene stvari.

Stoga se Udruga Buđenje, koju je osnovao Ferak nakon što je i sam otkrio da ima ADHD u svojoj 22. godini, najviše bavi roditeljima, pedagozima i učiteljima. “Ono što mi radimo jest da kontinuirano pružamo podršku obiteljima koji imaju djecu s ADHD-om, dajemo im savjete, s njima učimo kako odgajati tu djecu, kako smanjiti stres, kako usmjeriti djecu da ona postanu uspješna. A s druge strane radimo i na edukaciji učitelja i profesora kako bi oni znali na koji pristup koristiti u radu s njima”, objasnila je dopredsjednica Ružak.

Ferek je pak, podijelio svoja osobna iskustva s ADHD-om. “Kroz moj život rekao bih da sam najviše problema imao za vrijeme školovanja. Sjedio bih u razredu i sve što bi učiteljica govorila ja ne bih slušao i razumio što priča. To je dovelo do toga da bih često zaostajao s gradivom. Sve je to počelo uzrokovati lošije ocjene te ja kao učenik nisam znao objasniti zašto ne mogu raditi toliko lako neke stvari kao drugi. To je počelo rasti u frustraciju i ljutnju na samoga sebe jer mi se nije sviđao taj ‘imidž’ lošeg učenika koje sam počeo stvarati”.

To me pokrenulo da počinjem istraživati ADHD i sebe. U tome sam vidio da funkcioniram na drugačiji način i da je nekako formula za uspjeh stimulacija.

Kako kaže, promjenu je doživio u 22. godini, kada mu je kolega poručio da možda ima ADHD. “Tu je počelo moje ‘buđenje’, kada sam otkrio da nisam glup kako sam počeo vjerovati nakon nekog vremena. To me pokrenulo da počinjem istraživati ADHD i sebe. U tome sam vidio da funkcioniram na drugačiji način i da je nekako formula za uspjeh stimulacija. Moj mozak mora biti stimuliran interesima i da sam fizički aktivan. Općenito sam počeo vidjeti da obrazovni sustav jednostavno nije bio prilagođen za mene. Od tada sam počeo raditi na svojem samopouzdanju i izgradnju životnog stila kroz koji mogu ostvariti svoj vlastiti potencijal”. Ferek je nakon toga osjetio potrebu da svoju priču podijeli s drugima te da osvijesti javnost o izazovima okoline s kojima se suočava osoba s ADHD-om. Danas Udruga već 15 godina aktivno radi na promicanje svjesnosti o ADHD-u.

Iako se uzrok ADHD-a još ne zna te su brojna različita istraživanja na tome području, Ružak je naglasila kako je bitno da roditelji znaju kako ADHD nije posljedica lošeg odgoja, kako im se često predbacuje, niti da se može izliječiti. “Sva sreća, napredovali smo. Roditelji malo po malo napuštaju taj obrazac razmišljanja. Nije u njima problem. Nije stvar u tome da imaju neodgojenu ili zločestu djecu, ili da ih ne znaju odgajati”.

Taj hiperfokus, čak i ta koncentracija koja se ponekad smatra negativna, može se pozitivno iskoristiti.

Naglašava kako je bitno da se roditelj informira i obrazuje na koji način stimulirati i potaknuti svoje dijete, što može saznati i kroz rad Udruge. Oni koji trebaju podršku se mogu javiti na web stranicu ili telefon Udruge, gdje se redovite pripremaju grupe podrške, kao i brojne edukacije i webinari. Čak se u utorak, 27. listopada održava seminar koji naglašava pozitivne i lijepe stvari ADHD-a, a na koji se možete priključiti putem Interneta.

“Često se kaže za ADHD da je to mozak Ferrarija s kočnicama seoskog bicikla. To mi je prekrasna analogija. Kroz ovo predavanje želimo poručiti i roditeljima i učiteljima, ali i samim ljudima koji imaju ADHD tu moć. Taj hiperfokus, čak i ta koncentracija koja se ponekad smatra negativna, može se pozitivno iskoristiti”, istaknula je Ružak, koja kroz svoj rad s njima je otkrila upravo koliko su maštoviti ti ljudi.