Život na području Iloka poznat je od već od mlađeg kamenog doba, a kršćanstvo se ondje javlja u rimsko doba kada su u okolnim gradovima bile i biskupije Sirmium, Cibalia i Mursa kao biskupska sjedišta. Od 351. do 359. održavali su se i crkveni sabori u tom području i u tom ranom vremenu kršćanstva poznato je i oko dvjesto kršćanskih mučenika (srijemskih). U srednjem vijeku ono što znamo da Ilok ima više crkava. Poznata je crkva sv. Petra čiji su temelji danas ispred postojeće crkve sv. Ivana Kapistrana. Poznate su još i crkve sv. Ane, Sv. Stjepana, sv. Ladislava, sv. Klare pa se može tvrditi da kršćanstvo u tom području cvijeta. Ono što je sigurno poznato jest činjenica da su franjevci u Iloku od 1343. a današnja je crkva građena 1349. u svojem izvornom obliku koju daje graditi vojvoda Ugrin u gotičkom stilu i posvećuje ju Blaženoj Djevici Mariji uznesenoj na nebo. Godine 1454. Nikola Iločki, najpoznatiji vlasnik Iloka i moćni hrvatsko-ugarski velikaš te kralj Bosne koji je odigrao veliku ulogu za sam grad Ilok, obnavlja crkvu i dograđuje istu, a nakon smrti Ivana Kapistrana 1468. produžava crkvu zbog mnoštva hodočasnika ona postaje pretijesna.

Godine 1700. kapitul franjevačke provincije odlučuje da se crkva posveti Ivanu Kapistranu. Crkva sv. Ivana Kapistrana kroz povijest doživljava obnove, a istaknuta je ona Hermana Bollea početkom 20. stoljeća. Prema stilu Hermana Bollea vidljivo je da je sama crkva slična franjevačkoj crkvi na zagrebačkom Kaptolu. Također, Drugi svjetski rat donio je oštećenja i obnovu, a i nedavni Domovinski rat ostavio je traga na njoj.

Sveti Ivan Kapistran je rođen 24. lipnja 1386. u talijanskom mjestu Capestranu, u središnjoj regiji Abruzzo, a u Perugi je studirao rimsko i crkveno pravo, gdje ga je tadašnji napuljski kralj postavio za sudca i upravitelja grada. U to vrijeme nije baš odviše mario za Boga i vjeru. Studirao je pravo i izgradio poprilično jaku civilnu karijeru. Oženio je kćer najbogatijeg čovjeka Perugije. U Napulju je čak bio sudac i djeluje kao pravnik.

Čini se da je bio čovjek velikih ambicija no ubrzo će Bog promijeniti tijek njegovog života.

Zbog političkih razmirica i nemira završio je optužen i bačen u tamnicu. Pritom mu je oduzeta bogata imovina, a u tom periodu umire mu žena. Nalazio se u beznadnoj okolnosti koja ga vodila do preispitivanja vlastitog života kako to obično biva sa većinom ljudi kada se nađu pred zidom, rekao je naš sugovornik.

Tada se događa promjena u njegovom životu i on se okreće Bogu. Prema predaji sanjao je jednog franjevca koji ga pozvao u Franjin red. Ivan Kapistran oklijevao i izgubio kosu što je asocijacija na tonzuru koju su redovnici nosili. To je bio znak da se odazove na Božji poziv. Na blagdan sv. Franje 1415. ulazi u Franjin red i dvije godine kasnije biva zaređen za svećenika. Susreće sv. Bernardina Sijenskog i Jakova Markijskog, velike i poznate franjevce te s njima u ono doba čini veliku duhovnu obnovu pogotovo propovijedajući Europom. Dakle, obišao je gotovo sve tadašnje europske zemlje, Austriju, Njemačku, Češku, Poljsku, pa čak do Španjolske. Dakle, to je bila jedna velika duhovna obnova i mnoga čudesa su se događala na njegovim propovijedima. Istovremeno piše i mnoge duhovne knjige o duhovnom i moralnom životu. Nakon pada Carigrada 1453. Europi prijeti Osmanlijska najezda a europski kršćanski vladari  bili su poprilično podijeljeni. Uloga Ivana Kapistrana je u tome da on po nalogu papa putuje Europom i miri kršćanske vladare. U Budimu 1455. organizira kršćansku vojsku koja ide u obranu protiv Turaka koji u ono vrijeme hrle prema Beogradu.

Ivan je svojim govorničkim umijećem okupio vojsku za obranu kršćanske Europe. Prije bitke ugledao je vatrenu strelicu s neba uperenu prema neprijateljima, što je dalo hrabrosti i njemu i kršćanskoj vojsci.

Ivan Kapistranski odnosno vojska kojoj je on bio moralna podrška uz zasluge Janka Hunjadija 22. srpnja 1456. pobjeđuje i po tome je možda Ivan Kapistranski najzapamćeniji. Možemo se zapitati što bi bilo s našim krajevima da tamo turski osvajači nisu zaustavljeni, rekao je fra Vedran.

Nakon bitke, svega tri mjeseca kasnije umire 23. listopada 1456. Prema zapisima iločki knez Nikola šalje spis velikih čudesa koja su se događala i u sam grad i crkvu hrli mnoštvo vjernika koji mole za ozdravljenje i druge svoje potrebe. Godine 1526. u Ilok dolaze Turci i grad pada pod njihovu vlast za sljedećih 160 godina. U tom periodu mnoge nabrojane crkve bivaju zapuštenima, srušenima. Današnja crkva sv. Ivana Kapistrana bila je pretvorena u štalu tako da se iste godine gubi svaki trag relikvijama sv. Ivana Kapistrana, tvrdi fra Kos.

Do danas nije poznato gdje su završile relikvije sv. Ivana Kapistrana. Postoje nagađanja da su ih kršćani sakrili prije progona ispred crkve ili da se nalaze na nekom mjestu u blizini crkve. Mnogi vjeruju da su relikvije još uvijek u Iloku

Foto: Nik Shuliahin/ Unsplash

Papa Kalist III. u spomen na pobjedu kod Beograda pod vodstvom sv. Ivana Kapistrana i Janka Hunjadija uvodi blagdan Preobraženja Kristova. Kršćani u Rimu blagdan slavili od 5. stoljeća, i to između kvatrene subote u korizmi i sljedeće nedjelje. Papa Kalist III. 1457. godine odredio je da se taj blagdan slavi u cijeloj Crkvi. Vijest o pobjedi stigla je u Rim 6. kolovoza, pa je stoga odlučeno da se blagdan svake godine slavi upravo na taj dan. Blaženim ga proglašava Grgur V. Aleksandar VIII. 1690. svetim, a Ivan Pavao II. 1986. zaštitnikom svih vojnih dužnosnika.

Donji dio tunike svečevog habita Foto: Dario Zürchauer

Kad su Turci osvojili Ilok 1526. fratri su sakrili svečevo tijelo ili su ga Turci oteli. Do danas nije poznato mjesto gdje je Kapistranovo tijelo ukopano, no vjeruje se da bi to moglo biti u Iloku. Od njegove relikvije ostao je samo dio donje odjeće (tunike) koja se čuva ispred oltara.

Foto: Fra Vedran Kos

Sa sv. Bernardinom Sijenskim i sv. Jakovom Markijskim (koji je djelovao u Bosni) činio je poznati trio putujućih franjevačkih propovjednika. Sv. Bernardin je posebno širio monogram IHS (grč. IES – prva tri slova Isusova imena).

Upravo je monogram IHS, prva tri slova Isusova imena sv. Ivan Kapistranski dao staviti na vojne zastave prije bitke kod Beograda.

Bitka je bila teška, a u gradu se zbog puno leševa proširila kuga kojom se zarazio i svetac. Ubrzo je od nje umro u Iloku gdje je pokopan i kojega je zaštitnik. Zbog pobjede kod Beograda papa Kalist III. je odredio da u podne zvone crkvena zvona, što se zadržalo do danas. U borbi protiv Turaka dogodile su se mnoge druge čudesne pobjede među kojima se izdvajaju pobjeda kod Lepanta 7. listopada 1571. otkada se na taj dan slavi blagdan BDM od Krunice, zatim pobjeda kod Beča 12. rujna 1683. izvojevanu po vjeri u Ime Marijino koje se otada slavi na taj dan, pa pobjeda 700 vojnika kod Sinja nad 60 tisuća Turaka 1715. pred svetkovinu Velike Gospe po zagovoru Gospe Sinjske u čast koje se održava Sinjska alka, i pobjeda 73000 vojnika kod Tekija (Petrovaradin) nad 200 tisuća Turaka 1716. na blagdan Gospe Snježne.

Mnogi se danas pitaju kako je moguće da je Ivan Kapistran proglašen svetim. Kako je moguće da netko tko uzima zastavu u ruke i sokoli jednu vojsku da hrabro i odlučno krene u ništa drugo nego rat? Valja spomenuti da stvari treba smjestiti u kontekst i prilike ondašnjeg vremena te svijest da bi turska najezda u potpunosti izmijenila sliku tadašnje Europe sa gotovo sigurnim posljedicama sve do naših dana. Sjetimo se i našeg Petra Berislavića, hrvatskoga bana i biskupa koji je sebe žrtvovao za Domovinu i ljubav prema Katoličkoj Crkvi. Mučki je ubijen od Osmanlija premda ih je nekoliko puta porazio. Ban i biskup Petar Berislavić pribavio je Hrvatskoj od tadašnjeg pape titulu „Preziđa kršćanstva”, časni naslov za cijeli naš narod kojim se i danas dičimo.

Foto: Fra Vedran Kos