Uz sv. Margaretu Mariju Alacoque, mnoge druge žene bile su širiteljice pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. Jedan od njih je i Katarina Marija Volpicelli. Iako je živjela svjetovnim životom, Srce Isusovo kovalo je plan da osvoji tu plemenitu dušu i učini je svojim apostolom. Godine 1854. buknula je kuga u Napulju i Katarinu je uhvatio silan strah pred smrću. Bog je providnosno uredio da se mlada Katarina susretne s vrsnim ispovjednikom franjevcem o. Ljudevitom da Casoria. On je uvijek imao velik utjecaj na nju. On joj je otvoreno rekao: "Svijet te privlači, ali Bog će biti pobjednik".
Katarina Marija Volpicelli rodila se u Napulju 1839. Bog ju je obasuo lijepim naravnim svojstvima. U najranijim godinama strastveno se odala studiju literature i lijepih umjetnosti. Ispraznost i zabava zanosile su ovu mladu dušu. Sanjarila je o dobroj udaji. U isto vrijeme Srce Isusovo kovalo je plan da osvoji tu plemenitu dušu i učini je svojim apostolom. Godine 1854. buknula je kuga u Napulju. Katarinu uhvati silan strah pred smrću. Pristupala je često na sakramente. Ispovjednik ju je više puta upozoravao na teško stanje njezine savjesti i molio se mnogo za nju.
Bog je providnosno uredio da se mlada Katarina susrela s vrsnim ispovjednikom franjevcem o. Ljudevitom da Casoria. On je uvijek imao velik utjecaj na nju. On joj je otvoreno rekao: “Svijet te privlači, ali Bog će biti pobjednik”. S obzirom na njezin strastveni studij rekao joj je proročki: “Doći će dan, u koji ćeš zatvoriti sve knjige. Isus će ti otvoriti knjigu svoga Srca. Na prvoj stranici piše Ljubav, na drugoj Ljubav, na trećoj također Ljubav i tako dalje”.
Isus će ti otvoriti knjigu svoga Srca!
Od toga vremena Katarina se potpuno predala božanskomu Srcu Isusovu. Naročito je gajila pobožnost prema Euharistiji. Iskrena pobožnost ju je dovela do uvjerenja, da je Bog zove u Kongregaciju sestara klanjateljica Presvetoga Sakramenta. Stupila je u tu družbu, ali zbog slaba zdravlja morala je izići i vratiti se kući. To ju je silno boljelo. Srce Isusovo imalo je za nju posebne namjere.
U rodnoj kući provodila je pravi redovnički i pokornički život. Njezin duhovni vođa dozvolio joj je da u 21. godini života, u cvatu mladosti, položi redovničke zavjete u svijetu. Baš u to vrijeme umrla joj je dobra majka, a oca udari kap. Dvorila ga je strpljivo i samoprijegorno četiri godine.
28. veljače 1862. obavila je Katarina, po savjetu duhovnog vođe, osobnu posvetu umirućem Isusovom Srcu i obvezala se da će širiti štovanje Srca Isusova i Marijina, i to sa svim sredstvima koja će joj posluh označiti. Nakon te posvete teško oboli, ali brzo i čudesno ozdravi. Imala je viđenje: ona je bila na čelu povorke djevica oko Isusova Srca. Kasnije joj je bilo objavljeno značenje ovoga viđenja. Predano se odala odricanju, djelima ljubavi i širenju apostolata molitve.
Bila je svetica! Da, bila je svetica!
Katarina je veoma trpjela zbog hladnoće kojom se katolici odnose prema Presvetom Sakramentu Oltara. Stoga se i posvetila čitavom životnom snagom širenju duha i djela zadovoljštine. U tu svrhu osnovala je Djelo poklonstvene zadovoljštine i Djelo siromašnih Crkava. U Napulju je utemeljila Treći red Svetoga Srca, koji se kasnije pretvorio u Institut službenica Svetoga Srca.
Katarinino apostolsko djelo bilo je okrunjeno odobrenjem Svete Stolice i brzim širenjem po svijetu. Sve to ipak nije prošlo bez velikih žrtava. Godine 1880. započela je graditi veličanstvenu crkvu Srca Isusova u Napulju, koja je nakon same četiri godine bila gotova. Ova revna apostolska duša preminula je 26. prosinca 1893., a za nju je papa Leon XIII. rekao: “Bila je svetica! Da, bila je svetica”.
Izvor: www.monfortanci.com