Postoji toliko mnogo voljenih svetica po imenu Terezija – Majka Terezija, Terezija iz Lisieuxa, Terezija Benedikta od Križa – da je prvu svetu Tereziju lako previdjeti. Ali Tereziju Avilsku s razlogom nazivaju Velikom Terezijom – ova apsolutno legendarna žena živjela je svetošću i smjelim uvjerenjem koje su sjajno plamtjele sa stranica povijesti, prenosi Aleteia. Njezin izvanredni život nudi mnoge lekcije, evo samo nekoliko njih:

Prvo molitva pa akcija

Kao mlada žena, sveta je Terezija počela moliti u meditativnom i kontemplativnom razgovoru s Bogom, a njezino prijateljstvo s Kristom i duboka ljubav prema njemu procvjetali su u skladu s tim. Nakon strašne bolesti, međutim, prestala je moliti na ovaj način. Pridružila se molitvama svoje zajednice u vjeri da je suzdržavanje od molitve znak veće poniznosti. Nije iznenađujuće što joj je odluka o prestanku meditativne molitve donijela emocionalnu i duhovnu patnju. Kasnije je ovaj put nazvala najvećim iskušenjem koje je imala i koji joj je zamalo donio propast.

Srećom, pronašla je svetog i učenog dominikanskog svećenika koji joj je bio ispovjednik koji ju je ubrzo vratio meditativnoj molitvi. Nikad je više nije napustila potičući sve sve da je prakticiraju kao uobičajenu naviku. Njezini opisi meditativne molitve postali su klasične definicije ove duhovne prakse: “Meditativna molitva nije ništa drugo do prijateljski odnos i česti osamljeni razgovori s Onim za koga znamo da nas voli. Ovo prijateljstvo izvor je beskrajnog dobra u čovjekovom životu i donosi velike duhovne plodove…Molitvu i kontemplaciju stavite na prvo mjesto i vaše će zvanje i misija prirodno proizaći iz tog izvora…Nitko nikada nije uzeo Boga za prijatelja, a da nije nagrađen.”

Okružite se dobrim prijateljima

Tema kojoj se sveta Terezija iznova vraća u svojoj autobiografiji jest važnost održavanja dobrog i svetog društva. Govori o prijateljima, pa čak i ispovjednicima koji su u njezin život ulazili u različito vrijeme i približavali je Bogu ili udaljavali od njega. “Naučila sam koja velika prednost proizlazi iz dobrog druženja”, zapisala je. Bila je svjesna utjecaja koji prijatelji mogu imati na čovjekov duhovni život te je poticala one koji slijede svetost da potraže svete prijatelje koji će ih pratiti na putovanju – što bismo danas mogli nazvati “partnerom za odgovornost”.

“Savjetovala bih onima koji prakticiraju molitvu, posebno u početku, da njeguju prijateljstvo i odnos s drugima sličnih interesa. To je najvažnija stvar, makar samo zato što si međusobno možemo pomagati svojim molitvama, a tim više što nam može donijeti mnoge druge koristi,” piše sveta Terezija Avilska. Uputila je i nekoliko savjeta roditeljima tinejdžera:

“Kad bih morala savjetovati roditelje trebala bih im reći da vode računa o ljudima s kojima se njihova djeca druže u toj dobi. Loše društvo može prouzročiti mnogo štete, a mi smo po prirodi skloni slijediti ono što je gore, a ne ono što je bolje. Tinejdžeri su posebno osjetljivi na pritisak vršnjaka zbog njihove razvojne potrebe za društvenim prihvaćanjem, ali princip vrijedi u bilo kojoj dobi.”

Olako shvatite život i sebe

Kaže se da anđeli lete jer sebe shvaćaju olako. I premda je ta izjava možda teološki sumnjiva, istina je da je olako shvaćanje znak svetosti, jer zahtijeva stvarnu poniznost.

Sveta Terezija imala je dobar smisao za humor posebno prema sebi. Često spominje smijeh zbog ove ili one stvari, a u jednom trenutku piše: “Ponekad se nasmijem sebi i shvatim kakvo sam jadno stvorenje.” Njezina se poniznost očituje kad svoje mladenačke nesmotrenosti ili greške, koje je godinama činila, nabraja iskreno, a ne s naznakom samoopradavanja.

“Ako se olako uzimate, nećete letjeti, ali vjerojatno ćete se osjećati veselo i ugodno. Što je još važnije, to je stav koji izvire iz svete krotkosti; kao što je Krist rekao svojim sljedbenicima „Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju,“ savjetuje sveta Terezija.