Kako je povijest Vukovara povezana s Vašim životom?

Prije dvije godine preuzeo sam vukovarsku župu Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika. U odnosu na druge vukovarske župe, ova je najmlađa, osnovana je 2003. godine. Vukovarska povijest itekako je povezana s mojim životom, rođen sam u Vukovaru, a odrastao u Ilači, marijanskom svetištu nedaleko od Vukovara. Dobro znam što je rat, što je progonstvo i itekako su mi dobro poznati osjećaji Vukovaraca koji mi svakodnevno pričaju o proživljenim nevoljama.

Obnavljaju li se srca Vukovaraca kao što se obnavlja grad?

Činjenica je da svakodnevno svjedočimo materijalnoj obnovi grada Vukovara, ali istovremeno sve je vidljivija potreba duhovne obnove stanovnika ovoga grada, napose katoličkog puka koji traži snagu oprosta i mirnog suživota s onima koji su im u vrijeme Domovinskog rata nanijeli tjelesnu ili duševnu bol. Ne smijemo zaboraviti da gradska četvrt Sajmište, koja je teritorijalni okvir ove župe, jest konkretno mjesto početka vukovarskog stradanja općenito, jer već u rujnu 1991. ovaj dio grada postao je mjesto borbi, sukoba, zlostavljanja i umiranja nevinih. Zato smatram da je izuzetno pastoralno razborit potez bio osnivanje ove župe nakon rata. Konačno, i sam naslov crkve Kraljice mučenika u sebi, uz svo teološko poimanje, uključuje i žrtvu grada Vukovara i njegovih stanovnika tijekom Domovinskog rata. Ne treba zaboraviti i vukovarsku filijalu Bogdanovce, koji su također sastavni dio ove župe, a i njihova novija povijest posebno je označena patnjom.

I zato, kad se sve navedeno uzme u obzir, kao župniku, uz sva redovita misna slavlja i pobožnosti, sve mi se jasnije, odmah po dolasku u Vukovar, ukazivala potreba duhovne obnove kroz jedno dulje razdoblje, na kojoj bi se mogućnost sudjelovanja pružila svim Vukovarcima, a posebno onima koji su prošli iskustva zarobljeništva i zlostavljanja, vojnim i civilnim žrtvama rata.

Vrlo se jasno, promišljajući o nevino osuđenima i potrebnoj snazi ljubavi i oproštenja, ocrtava lik blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika.

Stoga sam odlučio, nakon osobnih promišljanja i savjetovanja s pastirima naše mjesne Crkve, kroz godinu dana, počevši od svetkovine Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika 2019. godine do iste svetkovine 2020. misna i molitvena slavlja označiti geslom: “Na putu ljubavi i oproštenja”, s naglaskom na pobožnost prema blaženom Alojziju Stepincu.

Na koji način je do izražaja u Vašoj župi dolazila pobožnost blaženom Alojziju Stepincu?

Milosnu godinu je u listopadu 2019. otvorio mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca. Od toga dana pa do dana današnjega pobožnost blaženom Alojziju Stepincu u našoj župi posebno je dolazila do izražaja svakog 10. dana u mjesecu. Naime, kako se 10. veljače slavi blaženi Alojzije Stepinac na razini sveopće Crkve, tako smo odredili da ćemo svakog 10. u mjesecu tijekom godinu dana na poseban način častiti blaženog Alojzija i moliti njegov zagovor. Svakog 10. dana u mjesecu tako su se izmjenjivali svećenici propovjednici, predvodeći misna slavlja i pripadajuću pobožnost u čast blaženom Alojziju Stepincu. Svaki od njih donio je neku novu misao, novi poticaj i novu nadu u svojim nagovorima. Ovim putem svim svećenicima, koji su prihvatili doći u Vukovar i preuzeti na sebe odgovornost i pripremu duhovnih nagovora, iskreno zahvaljujem u ime cijele župne zajednice.

Tijekom Milosne godine, koja se sada bliži svome kraju, svi smo zajedno mogli bolje razumjeti kako je potrebno postupno, koliko je moguće, pronalaziti put oproštenja, jer put oproštenja je zapravo put suživota, a oproštenja nema bez ljubavi.

Kako ste se pripremali za proslavu Vaše župne svetkovine Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika?

Prošle nedjelje, 4. listopada, u župnu crkvu Kraljice mučenika svečano smo unijeli relikvije blaženog Alojzija Stepinca. Time je započela neposredna priprava za svetkovinu Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika, koju slavimo 10. listopada ove godine. Euharistijsko slavlje u subotu će, ako Bog da zdravlja, predvoditi mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. Ovim slavljem biskup će zatvoriti Milosnu godinu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji Kraljici mučenika i blaženom Alojziju Stepincu. Moći (relikvije) blaženog Alojzija Stepinca ostaju na javno štovanje u župnoj crkvi do subote, 10. listopada, odnosno do crkvenoga goda o blagdanu Kraljice mučenika.

Svaku večer nakon mise upriličena je pobožnost pred relikvijama blaženog Alojzija Stepinca. Ona se sastoji od Molitve za proglašenje svetim, litanija blaženom Alojziju i pjesme u čast Blaženiku.

Jesu li vidljivi plodovi Milosne godine?

Govoriti o plodovima Milosne godine u ovom trenutku vrlo je teško. Ako poznajemo vukovarsku povijest, onda ćemo shvatiti zašto se Vukovarci nadaju boljoj budućnosti. Ta budućnost može biti vrlo lijepa i blagoslovljena, a Bog treba biti naš suputnik. Ova milosna godina poslužila je da „posijemo sjeme“ koje će, tek kada za to dođe vrijeme, donijeti plod. Zašto sam odabrao blaženog Alojzija Stepinca? Poslužit ću se citatom iz Poslanice Hebrejima: “Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.” (Heb 2, 18)

Je li pobožnost prema blaženom Alojziju Stepincu ojačala u Vašoj župi?

Pobožnost prema blaženom Alojziju Stepincu ovdje itekako jača iz dana u dan. Blaženog Alojzija u litanijskim zazivima, između ostaloga, častimo kao: zrno umrlo za plodove vječnosti, čisto ogledalo opraštanja neprijateljima, gorljivi tražitelj pomirenja i revni graditelj sloge među narodima. Sve je to ideal prema kojemu težimo i put kojim trebamo ići. Zato je jasno i očekivano da pobožnost prema njemu doista bude sve izraženija, a minula godina samo je mali poticaj na tome putu.