Svima su nam poznate biblijske riječi zapisane u knjizi Postanka: Nije dobro da čovjek bude sam (Post 2,18). Na svoj način tu je istinu izrekao i veliki engleski pjesnik 17. stoljeća John Donne čije riječi se rado izgovaraju u različitim prigodama: Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe. To su riječi koje otkrivaju da je čovjek biće odnosa, socijalno biće pozvano na izgradnju odnosa kako u privatnom životu, tako i u društvu, između ljudi i grupa, između ljudi i institucija, u državi i izvan države. 

Živimo u vremenu u kojem odnosi među ljudima, u obitelji, u zajednicama i društvu, među državama prolaze kroz duboku krizu. Posebno su krhke osobne i obiteljske veze. Individualizam zahvaća i život u zajednici, ljudi ne mogu ili ne znaju jedni s drugima surađivati. Na građanskoj i političkoj razini javljaju se razni oblici sukoba i neprijateljstava. Borimo se jedni protiv drugih i mislimo samo na vlastite interese. Mislimo da tražimo rješenje a zapravo tražimo pogreške, i to najčešće u drugima. To je negativan pristup i njemu se možda teško oduprijeti, ali dobro je znati da postoji i pozitivan pristup koji je moguće usvojiti i u vlastitom životu ga njegovati. Taj pozitivan pristup pomaže živjeti zdrave međuljudske odnose i graditi zdravo društvo. Papa Franjo govori: „mi kršćani ostajemo uporni u svojoj namjeri da poštujemo drugoga, da liječimo rane, gradimo mostove, uspostavljamo odnose i pomažemo ‘nositi jedni bremena drugih’“ (EG 67).

Postavlja se pitanje: ali, kako? Jednostavnih i brzih rješenja nema, ali postoji put. To je put socijalnih kreposti koje pobuđuju pozitivan stav prema drugome i zajedničkom životu. To su kreposti koje nam pomažu ostvarivati dobro koje proizlazi iz odnosa s drugima. Riječi iz Biblije: Nije dobro da čovjek bude sam zapravo znače da je važno na koji način čovjek živi odnose s drugima. Budući da čovjek ne može biti otok, za osobnu sreću potrebni su dobri odnosi s drugima. Potrebna je prije svega krepost raspoloživosti za drugoga. 

Što bi bila krepost raspoloživosti za drugoga? Pravi odnosi temelje se na uzajamnoj raspoloživosti. Raspoloživost znači imati čvrstu volju biti blizu drugoga, imati mjesta za drugoga. U gotovo svim dijelovima svijeta ljubav i prijateljstvo se doživljavaju i izriču kroz stav biti tu za drugoga. Onaj koji nije raspoloživ za drugoga bavi se sobom, u njegovu životu nema mjesta za drugoga, na drugoga gleda kao na konkurenta ili je pak nezainteresiran za drugoga. Biti raspoloživ za drugoga znači prije svega biti slobodan za drugoga, biti bez ograničenja u odnosu na drugoga, biti oslobođen predrasuda da je drugi, na primjer, bolji i vrjedniji od mene. Socijalna krepost raspoloživosti za drugoga očituje se tako u svim ljudskim djelovanjima kojima se želi graditi bolji svijet, očituje se i u građanskom i u političkom životu. Ravnodušne govorancije su od slabe ili nikakve pomoći. Dobro društva traže oni koji svoje djelovanje temelje na stavu raspoloživosti prema drugome i zajedničkom životu, to jest, prema izgradnji moralno dobrih društvenih odnosa i veza koje se neće temeljiti na pojedinačnim sklonostima i interesima, već će tražiti dobro svih članova zajednice, opće dobro koje proizlazi iz uzajamnog djelovanja i jednako pripada svima. 

Zato, budimo raspoloživi jedni prema drugima, budimo tu jedni za druge, budimo tu za opće dobro. To je stav Isusa Krista, neka to bude i naš stav. 

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).

Članica je ekspertne skupine na projektu „Socijalni nauk Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi“ od 2018. godine (Papinsko sveučilište Angelicum, Rim). Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu.