Prije nekih desetak dana kada sam išla na posao, u tramvaju sam gledala fotografije koje imam u mobitelu i naišla na fotografiju natpisa koji sam vidjela na jednoj zgradi… netko je napisao „KAKO TI SE DA“ i zaista se ne mogu sjetiti gdje sam uhvatila tu fotografiju, ali čuvala sam je u galeriji mobitela i kada sam je vidjela, potaknula me na razmišljanje…

Našalila sam se i podijelila kratko razmišljanje s prijateljima na društvenim mrežama te napisala da sam upravo smislila pjesmicu.

Iako nisam sigurna je li baš pjesmica, ali sigurna sam da nije hit.

Barem ne još jer pjesme obično postanu hit kada čovjek umre.

Međutim, ja sam još uvijek ovdje, živa i živahna. Jednog dana kada preselim, mogla bi i ova moja pjesmica postati hit generacije.

I to je bila ta moja šala s prijateljima, iako sam ozbiljno mislila da kada čovjek umre – tada svi znaju riječi pjesama, tekstove priča i svi imaju nešto za reći pa čini se kao da je čovjek svima bio važan.

Međutim, jedino je Bog taj koji se iskreno zanima za sve naše pjesme i priče, i uvijek je spreman poslušati što imamo za reći.

Pa evo kako zvuči pjesmica koju sam napisala…

Naziv je KAKO TI SE DA!

Najčešće pitanje: „Kako ti se da?“

Pa iskreno…ne da mi se.

Nije da mi se uvijek da.

Ali onda se sjetim da Isusu se dalo.

I to sve.

I za mene.

I tu se sve promijeni jer više nije pitanje da li mi se da – nego da li Mu vjerujem.

Ako vjerujem – onda se i meni nekako da.

Ili mi se počne dat’.

Ali to nije iz inata nego iz ljubavi.

Da mi se jer volim.

Da mi se jer On prvi nije rekao: „Ne da mi se.“

Mislim da se ovdje skriva tajna truda, rada, življenja i davanja za drugoga.

Ljubav je to pogonsko gorivo koje pokreće.

Voljeni smo i ljubljeni, i toliko toga bismo mogli – samo kada bismo se Njemu stavili na raspolaganje.

Mislim da Bog nikada nije tražio savršene i koji sve znaju već upravo one koji su se usudili reći: „Evo me – da mi se!“

I to je ta tajna… Da mi se jer ljubav uvijek prva kaže da!