U kaznionici u talijanskom gradu Traniju jedan je zatvorenik, otac bolesnog djeteta i stručnjak za drevnu japansku umjetnost, izradio papirnate lutke koje su potom isporučene 12-ero malih pacijenata hospitaliziranih na odjelu pedijatrijske onkohematologije poliklinike u Bariju, piše Roberta Barbi za Vatican News.

Protagonisti ove priče su mali „superheroji” koji se iz dana u dan moraju boriti za preživljavanje, djeca hospitalizirana na onkohematološkom odjelu poliklinike u Bariju. Mali bolesnici su oko Uskrsa primili neočekivan dar, puno zanimljiviji od klasičnog jajeta – lutke od papira, velike, lijepe, plišane medvjediće, ali i superheroje, pa čak i jedan pomno oblikovan automobil. Izradio ih je stručnjak za drevnu umjetnost origamija. Uz stručnost, za ovo umijeće potrebo je i strpljenje, odlika koju čovjek stječe iza rešetaka izdržavajući kaznu ili, još i više, čovjek koji se mora boriti s najvećim zlom gledajući vlastito dijete u patnji boreći se s dijabetesom. Stoga je protagonist i on, donator ovih lutaka, otac u zatvoru koji je svoje prazno zatvorsko vrijeme ispunio vještinom svojih ruku što je urodilo plodom. “Djeca su bila razdragana i oduševljena ovim darom”, kazao je za Vatican News don Raffaele Sarno, zatvorski kapelan u Traniju koji je zatvoreniku pomogao ostvariti ovaj san, u suradnji s udrugom Apleti Ets.

Origami likovi – djelo zatvorenika iz Tranija / Foto: Vatican Media

“Budite jaki i hrabri, kao i vaši omiljeni likovi“

U pismu koje je poslao djeci zajedno s origamijem, zatvorenik iz Tranija pozvao ih je da budu superheroji poput onih iz crtića koje toliko vole: “Superheroji su bili pojam koji se ponavljao u pismu ovog oca – ponovno ističe don Sarno – Ovim darom želio je nakratko ublažiti muke malih pacijenata, potaknuti ih da budu jaki i hrabri, željni ozdravljenja, pravi ratnici poput njegova sina koji se svakodnevno bori s dijabetesom. Među malenim pacijentima jedna trogodišnja djevojčica, koja je svog omiljenog papirnatog superheroja dobila iz Tranija, nažalost nije izdržala: „Odletjela je u nebo – nastavlja kapelan – Volim razmišljati da je svoje posljednje trenutke provela grleći svog papirnatog heroja.”

Suosjećanje u boli – prilika za iskupljenje

Mnogo je razloga koji su oca, zatvorenika iz Tranija, potaknuli na ovu gestu: “Sigurno mu je patnja vlastitog sina probudila empatiju za ovu bolesnu djecu – objasnio je don Raffaele Sarno – ali ne mislim da je tako jednostavno. Više vjerujem da je ova jednostavna, spontana i iskrena gesta plod preispitivanja vlastite prošlosti kako bi se u budućnosti otvorio nekim novim obzorima, novom stilu života. U tom smislu njegova je proživljena patnja pretvorena u ljubav. Ljubav potiče na razmišljanje i pozitivan stav prema sutrašnjici, ja ovdje vidim sve znakove iskupljenja.” Jedan od tih znakova svakako je i oslobađajući jecaj koji je otac izustio kad mu je don Raffaele rekao kakav je odjek imao njegova dar od srca, čak i u medijima. A sposobnost da nas dirnu u srce, čak i više od nadnaravne snage ili nevjerojatne brzine, zaštitni je znak superheroja.