Neobična ‘dostava’ dragulja, zlatnih grumenčića i srebrnog nakita u malom venezuelskom ribarskom mjestu Guaca traje još od rujna, prenosi Aleteia. Prvoga dana otkrića na obali se pojavio zlatni medaljon s Gospinim likom i to u mjesecu u kojem Crkva slavi Rođenje Blažene Djevice Marije, njezino Presveto Ime te blagdan Gospe Žalosne. No, manje je važno u kojem se svojstvu predstavila, jer Marija je uvijek majka koja pomaže, olakšava patnje i dijeli milosti.

Kriza je osiromašila sve; nema goriva, pa tako ni ribolova

Selo Guaca u Venezueli smješteno je na poluotoku Paria, mjestu koje je u 15. stoljeću otkrio Kristofor Kolumbo po dolasku u novu Indiju. Sve stanovništvo je živjelo za ribolov, uspješnu djelatnost do prije nekoliko godina, tragično ‘kažnjenju’ ekonomskom krizom koja je preplavila zemlju. Mjesecima je nedostatak goriva sprječavao ribare da svoje barke otisnu na pučinu, do te mjere da su neki počeli u ribolov odlaziti veslajući. Posla nema, a ono malo ribe koju se može uloviti država otkupljuje po niskim cijenama. Obitelji koje su živjele od ribolova sada pokušavaju preživjeti dan. Nekako uspijevajući izdržati do kasnijih sati, uvečer stavljaju nešto na stol barem jednom dnevno.

Jednog jutra u rujnu prvi ‘poklon’, medaljon s likom Presvete Djevice

Jednog jutra u rujnu, međutim, 25-godišnji Yolman Lares bio je uz more primijetivši odjednom nešto sjajno; rukom je napravio sito i pronašao zlatni medaljon s Marijinim likom u ruci. Tresao se, pripovijeda, plačući od sreće i jedva vjerujući.

“To je bilo prvi put da mi se dogodilo nešto posebno”

Vijest se proširila među seljanima koji su nadu vidjeli u lovu na zlato, a često su je i pronalazili otkrićem brojnih drugih vrijednih predmeta.

Od kraja rujna pronađeno je na stotine zlatnih i srebrnih dragulja, ukrasa, pa čak i zlatnih grumenova što je za mnoge bilo kao prst sudbine i poruka nade.

Nitko ne zna odakle dolaze dragulji i zlato, ali na tom području postoje mnoge legende o piratima s Kariba i njihovu legendarnom blagu.

U prošlosti je ovo mjesto i obala kojoj pripada bilo prometno središte na rutama nizozemskih i francuskih gusara. U novije vrijeme služi kao usputna stanica za trgovce drogom i naftom.

Poklon s neba ili prokletstvo?

Ova neočekivana sreća koja se izlila na obale Guake izazvala je iznenađenje i zahvalnost kod ljudi, ali i suprotna tumačenja: postoje oni koji u tim slučajnim pronalascima vide gestu božanske velikodušnosti, drugi prokletstvo. Zlato, novac i bogatstvo, kao što znamo, često uživaju lošu reputaciju zbog toga što kradu ljudska srca. No, za ove su siromašne ljude značili malo novootkrivene vedrine. Yolmanova kći je pothranjena i budući da je njezin otac mogao prodati nekoliko dragulja, sada jede više, dva puta dnevno te je dobila na kilaži. Danas se selo vratilo svojim uobičajenim aktivnostima, dok je Lares odlučio zadržati par zlatnih naušnica ukrašenih zvijezdom: “To su jedini lijepi predmeti koji su mi ostali”. Čak i danas stanovnici Guake pronalaze male zlatne predmete u pijesku: pri zalasku sunca vraćaju se pretraživati plažu da vide ima li još nešto: “Ako se jednom dogodilo, ponovit će se i opet”.

Providnost i razboritost: s današnjim zlatom mislim na sutra

Izvor prihoda u ovom mjestu jest i ostaje ribolov, pa je iz tog razloga mladi otac, prvi koji je naišao na zlato izbačeno na obalu, odlučio uložiti u svoj radni alat: ribarske mreže. Yolman Lares prodao je sve predmete koje je pronašao za 125 dolara, a novcem je prepravio mreže koje koristi za ribolov, ali i za popravak televizije i kupnju rabljenog radija.

Europsko zlato 20. stoljeća

Analize pronađenih dragulja koje su vršili stručnjaci ustvrdile su da se radi o zlatu europskih obrtnika s početka ili najviše sredine 20. stoljeća, možda belgijskog i britanskog porijekla. Naravno, i dalje ostaje znatiželja kako je došlo do obala ovog sela te ostavlja dovoljno prostora za maštu: Jesu li to ostaci brodoloma iz nedavne prošlosti? Je li netko mogao iskreno željeti poslati zemaljsku pomoć porukom s nebeskim potpisom i koja glasi “vjerujte, niste sami”? Blizu smo Božića i ta misao neizbježno odzvanja u dragocjenim darovima koje dijete Isus dobiva: nema tamjana i smirne, ali zlato koje pripada Njegovoj kraljevskoj obitelji obilno je prisutno i dolazi do primatelja sličnih Njemu, u siromaštvu i isključenosti.

Nema zlatne groznice

Nedostatak goriva i ograničenja putovanja koja je nametnula pandemija spriječili su širenje nove zlatne groznice. Vijest se brzo širi zahvaljujući društvenim mrežama, ali ljudi nisu mogli hrliti obalama Guake kako bi se pridružili potrazi. I tako je malo neočekivano bogatstvo ostalo dostupno samo  mještanima. Nisu promijenili svoj život, ali su pronašli neko olakšanje. Možda se sjećaju evanđeoskog ulomka, onog koji nas podsjeća da vrijedimo više od mnogih vrabaca i da naš Otac koji je na nebesima brine o našim potrebama, uključujući i materijalne.

Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Mt, 6, 31-36)