Na jednoj društvenoj mreži naišli smo na tekst koji se, ali samo na prvi pogled, tiče djece u vrtiću.
Sve što trebam znati o tome kako treba živjeti, što raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta. A evo što sam tamo naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kada nekoga povrijediš, ispričaj mu se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji.
Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi, čak i sjemenke iz plastične čašice – sve jednom mora umrijeti. I mi ćemo.
Popis nije predug, ali je iznimno koristan
Sjetite se svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI. Sve što trebate znati sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo i ljubav i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primijenite na život svoje obitelji, posao, državnu politiku, svijet u kojem živimo – i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto.
Razmislite koliko bi svijet bio bolji kad bi svi – čitav svijet – u dva popodne jeli kolačiće i pili mlijeko i onda kratko prilegli. Ili kad bi sve vlade kao osnovno pravilo prihvatile da uvijek stavljaju stvari tamo gdje su ih našli i da za sobom pospreme vlastiti nered.
A ISTINA JE I DA JE, JEDNOM KADA IZAĐETE U SVIJET, i BEZ OBZIRA NA GODINE, NAJBOLJE PRIMITI SE ZA RUKE I DRŽATI SE ZAJEDNO!
Robert Fulghum