Surogatstvo je u Hrvatskoj izrijekom zabranjeno, kao i u većini zemalja Europske unije.

U tzv. „surogat-majčinstvu“ riječ je o ugovoru koji začeće, nošenje i rađanje djeteta pretvara u transakciju po narudžbi. Surogat-majka, bila biološka majka ili tek nositeljica djeteta, nakon rođenja predaje dijete drugima, kojima je poslužila kao inkubator.

Narudžba i primopredaja djeteta u Ukrajini plaća se odnosno kupuje. Prava i najbolji interes djeteta i surogat-majke pritom ostaju u sjeni, piše Marina Katinić Pleić za Glas Koncila.

„Demonstraciju kratkoga spoja ljudskih prava imali smo i u nedavnom slučaju odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske koja je otvorila put surogat-majčinstvu, premda je ono u Republici Hrvatskoj izrijekom zabranjeno“, rekao je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša na Molitvenom doručku Sisačke biskupije održanu 6. veljače.

Ustavni je sud obrazložio svoju odluku najboljim interesom djeteta – što upućuje na državljanstvo i zdravstveno osiguranje – no opravdano je postaviti pitanje služi li surogatstvo ičijemu najboljemu interesu osim interesa naručitelja.

Zanimljivo je da se odlukom Ustavnoga suda praktički ozakonilo brisanje stvarnoga identiteta djeteta rođenoga od bioloških roditelja koji se ne spominju u rodnom listu, i to samo nekoliko mjeseci nakon grube kampanje za zatvaranje „Prozora života“ na zagrebačkoj Trešnjevki, kojoj je glavni argument bila anonimnost. O državljanstvu i zdravstvenom osiguranju kao interesu djeteta tada nije bilo ni govora.

Što je surogatstvo?

Najkraće rečeno, surogatstvo je trudnoća i porod žene koja sklapa početni ugovor prema kojem izražava namjeru predati dijete nekomu drugomu. To je najčešće par koji želi dobiti dijete, no u nekim zemljama to mogu biti i samci i istospolni parovi. Ugovorom naručitelji postaju zakonski roditelji djeteta, a majka koja ga je nosila u većini slučajeva gubi prava na bilo kakav kontakt s djetetom.

Predmet ugovora pritom je ljudsko biće – dijete.

Surogat-majka ili zamjenska majka žena je koja nosi i rađa dijete nakon uspješnoga osjemenjivanja ili usađivanja zametka.

Trudnica / Foto: Depositphotos

Dok je u rimskom pravu vrijedilo načelo „majka je uvijek sigurna“ budući da je majka djeteta uvijek bila žena koja ga je rodila, suvremene reproduktivne tehnologije omogućile su da u začeću, nošenju, porodu i skrbništvu nad djetetom sudjeluje do pet osoba: darivateljica jajne stanice, darivatelj muške spolne stanice, nositeljica djeteta, skrbnica i skrbnik. Teorijski, tri žene mogu sudjelovati u jednom od vidova majčinstva: začeću, trudnoći i porodu te skrbi za dijete.

Kolokvijalno rečeno, surogatstvo je posudba ili iznajmljivanje maternice.

„Oplodni turizam“

Većina slučajeva surogatstva u svijetu potpada pod komercijalno, koje je danas industrija teška nekoliko milijardi dolara. Reproduktivni biznis i s njim povezani „oplodni turizam“ posebno je cvao u Indiji, sve dok 2021. komercijalno surogatstvo ondje nije zabranjeno.

Ni jedna zemlja Europske unije osim Grčke, Portugala i Cipra (u kojima je dopušteno surogatstvo bez naknade) ne dopušta surogatstvo. Komercijalno je surogatstvo legalno u malom broju zemalja: u Gruziji, Ukrajini, Rusiji, Keniji, Nigeriji, Kolumbiji, nekim saveznim državama SAD-a i nekim dijelovima Meksika.

U zemljama u razvoju surogat-majke većinom su motivirane financijskom situacijom, što znači da je u pravilu riječ o siromašnijim i niže obrazovanim ženama. I dok agencije posrednice na svojim mrežnim stranicama reklamiraju surogatstvo kao lijepo iskustvo „putovanja“, mnogi primjeri svjedoče o etičkom i pravnom kaosu koje je ta praksa stvorila.

Trudnica / Foto: Depositphotos

Slučajevi koji su potresli svijet

Najproblematičniji slučajevi surogatstva proizlaze iz činjenice da se majka i dijete tijekom trudnoće povezuju, da ono nije svagdje jednako regulirano te da se okolnosti u trenutku sklapanja ugovora mogu promijeniti do trenutka rođenja djeteta.

Jedan je od najpoznatijih slučajeva onaj novorođenčeta Gammy.

Tajlanđanka Patarramon Chanbua 2014. nosila je blizance za australski par, Davida Farella i Wendy Li. Ispostavilo se da dječačić Gammy ima Downov sindrom, a njegova je sestra Pipah bila dijete redovita razvoja. Par naručitelja tražio je od surogat-majke da pobaci dječaka, što je ona odbila. Naručitelji su potom uzeli Pipah, a Gammyja ostavili na brigu surogat-majci, koja je odlučila skrbiti se za nj. Tajland je ubrzo nakon toga zabranio komercijalno surogatstvo za strance. Priču je dodatno zaoštrila činjenica da je otac naručitelj Farell bio prethodno osuđen za spolno uznemiravanje djece.

Novorođenče Manji dječak je kojega je 2007. rodila indijska surogat-majka za japanski par naručitelja.

Naručiteljski se par međutim u međuvremenu rastao. Otac naručitelj želio je podizati dijete, a njegova bivša supruga nije. Prema indijskim zakonima samohrani muškarac nije mogao posvojiti dijete. Dječaku je naposljetku omogućeno da otputuje u Japan s ocem naručiteljem, no etičnost komercijalnoga surogatstva stavljena je pod veliki upitnik.

Posebno tragičan slučaj dogodio se u srpnju 2023. u Kaliforniji.

Dvojica muškaraca unajmila su surogat-majku kako bi dobili dijete. Surogat-majci Brittney Pearson dijagnosticiran je karcinom te je rodila dječaka u 25. tjednu trudnoće, kako bi mogla primiti kemoterapiju. Dječak je imao šanse za preživljavanje, no muškarci naručitelji zahtijevali su pobačaj. Surogat-majka Pearson htjela ga je posvojiti, no ugovorna prava naručitelja presudila su: dječak je nakon rođenja ostavljen da umre.

Roditelji kao žrtve „društvene neplodnosti“

Sve malobrojniji zagovornici surogatstva smatraju ga činom solidarnosti, oblikom pomoći osobama koje žele dijete, zaobilazeći dugotrajnu proceduru posvojenja.

Rođenje djeteta po sebi je dobro i svako dijete ima dostojanstvo. No budući da u međunarodnom pravu ne postoji pravo na dijete, zagovornici se pozivaju na pravo građana da sklapaju ugovore. Ponegdje se surogatstvo predstavlja kao omogućavanje roditeljstva žrtvama „društvene neplodnosti“, pri čemu se, kako navode analitičari, u istu kategoriju svrstavaju istospolni parovi i samci, zajedno s parovima koji su prošli prirodnu dob za rađanje.

Dijete ima pravo na identitet

Međutim, prema Konvenciji o pravima djeteta (čl. 7 – 9), dijete ima pravo na identitet, poznavanje vlastita podrijetla, poznavanje svojih roditelja i njihovu skrb (ako je ikako moguće). Također, surogatstvo potpuno ignorira činjenicu da trudnoća nije tehnički postupak u kojem se majka i dijete spajaju i razdvajaju bez štete, nego fiziološko i emocionalno povezivanje majke i djeteta, te je odvajanje majke od djeteta štetno za oboje. Surogatstvo ruši naravnu obitelj, cijepa identitet i unosi nered u međuljudske odnose.

Trgovina djecom, seksualno iskorištavanje i druge kontrovezre

Također, surogatstvo pogoduje trgovini djecom u sklopu industrije seksualnoga iskorištavanja. Zbog toga je Katy Faust iz američke kršćanske pro-dječje i pro-obiteljske organizacije „Them Before Us“ istaknula kako je surogatstvo potencijalno „put pedofila prema roditeljstvu“.

„Komercijalno surogatstvo, koje čini veliku većinu slučajeva surogatstva u svijetu, prodaja je djece, što je kazneno djelo“, piše u izvješću Rem Alsalem, posebne izvjestiteljice o nasilju nad ženama i djevojčicama pri UN-u, u kolovozu 2025.

Rem Alsalem je napomenula i da „aranžmani surogatstva mogu nalikovati ropstvu“. To je posebno izvješće Ujedinjenih naroda signaliziralo ozbiljnu namjeru da se industrija „surogatstva“ proglasi kriminalnom, tj. oblikom trgovine ljudima. Rem Alsalem je preporučila državama članicama da „iskorijene surogatstvo u svim njegovim oblicima“.

Svjedočanstvo djeteta rođenog surogatstvom

U Hrvatskom je saboru krajem veljače 2024. održan okrugli stol pod nazivom „Surogatstvo – eksploatacija žena i trgovina djecom“. Ondje je svoje životno iskustvo kao dijete rođeno surogatstvom iznijela Olivia Maurel, glasnogovornica Deklaracije iz Casablance za globalnu zabranu svakoga oblika surogatstva koju su sastavili i potpisali pravnici iz 75 zemalja svijeta.

„Roditelji mi nikada nisu rekli da sam rođena surogatstvom, no oduvijek sam znala da nešto nije u redu.“

Maurel je u veljači 2024. posvjedočila na zagrebačkom Jarunu.

Naglasila je da je uvijek osjećala neku nepripadnost u obitelji, a posebice joj je to potvrđivao hladan odnos koji je imala s majkom. „Rođena sam tradicionalnim surogatstvom, što znači da je donor spermija moj biološki otac, a donor jajne stanice je surogat majka. Od početka sam imala loš odnos s majkom, a osim toga odnosi u obitelji bili su naročito teški. Kad sam napunila 17 godina shvatila sam da u mom rodnom gradu Kentuckyu ima puno surogatstva i to mi je stvaralo osjećaj da sam i ja rođena na takav način.“

O osjećaju nepripadnosti nikada nije razgovarala s roditeljima.

„Mučilo me je što ne znam svoje gene i što nisam znala otkud potječem. To je strašna činjenica za bilo koju osobu jer nitko ne može odrastati u potpunosti ako ne zna tko je i otkud potječe“, rekla je.

Unutarnji nemir poveo je ju je putem ovisnosti.

„Počela sam mnogo piti, pušila marihuanu i tulumarila bez prestanka, sve samo da zaustavim misli koje su me mučile. Je li moja majka uopće bila moja majka? Tko sam ja? Bilo je to izrazito teško razdoblje za mene. Danas bolujem od bipolarnog poremećaja, a osjećaju se posljedice i depresije.“

Uz suprugovu podršku uspjela je posvetiti se liječenju i doći do svojih korijena.

„Svekrva mi je za trideseti rođendan poklonila genetski test kako bih otkrila svoje genetsko podrijetlo. Taj test je pokazao da nemam francuske krvi iako sam rođena i odrasla u Francuskoj što je potvrdilo moje sumnje da sam rođena putem surogatstva. Imala sam dokaz pred sobom da je sve istina, a nisam mogla o tome razgovarati sa svojim roditeljima jer sam znala da neće shvatiti moje preispitivanje za moje podrijetlo. Isto tako sam bila svjesna i visoke cijene koju su platili da bi me dobili“, prisjetila se.

Ponovni susret s biološkom majkom

„Ispričala mi je da me je odmah nakon poroda sestra uzela i stavila u košaru i jedino što je zapamtila jest to da sam okrenula glavu prema njoj i pogledala ju. Naručitelji su joj dopustili da me uzme u ruke i zagrli, ali nije željela, jer je znala ako me uzme jednom u ruke neće me moći pustiti i njima dati”.

Zanimljivo je da osim nje njezina majka ima petero djece, a njoj je ostalo nejasno zašto se samo nje odrekla. Uputila joj je to pitanje, a ona joj je odgovorila: „Bog je to želio od mene“.

Trebala je novac.

„Znala sam da se nalazila u teškoj situaciji, a govorila mi je da Bog to od nje želi i da to učinila iz ljubavi prema paru koji ne može imati djece. Znala sam da je Crkva protiv toga i da to nije temeljni razlog već da je temeljni razlog bio novac. Trebala je novac”, dodala je. Isto tako naglasila je kako njezina biološka majka uopće nije bila spremna postati majkom.

Olivia danas pomaže onima koji su prošli isto traumatično iskustvo kao i ona i bori se da se surogatstvo ukine tvrdeći kako se djetetu namjernim odvajanjem od majke nameće osjećaj napuštenosti.

Objasnila je da se kod surogatstva potpisivanjem ugovora žena svodi na njezin reproduktivni kapacitet te se izlaže nerijetko neizdrživim i ponižavajućim zahtjevima naručitelja djeteta. „Ne postoji pravo na dijete. To je tužno za neplodne parove, ali njihove želje ne mogu biti iznad prava djece“, poručila je Olivia na okruglom stolu.