„Vrijeme i strpljivost mogu učiniti više od sile ili bijesa“, rekao je La Fontaine. Ta maksima odražava našu poteškoću da doživljavamo događaje bez forsiranja rezultata, piše Anne Gavini za Aleteiju promišljajući o mnogim obiteljima koje u prenatrpanom dnevnom ritmu ne uspijevaju sačuvati mir.

„Treba nam strpljenja sa svima, ali prije svega sa sobom“

„Vrlo lako gubim strpljenje! Navečer je gužva, imam sat i pol da pregledam sve zadaće, pripremim večeru i okupam djecu. Na najmanju sitnicu naljutim se i vičem“, kaje se Bénédicte prepričavajući tipičnu večer u svojoj obitelji, sličnu večeri mnogih drugih. Prolaze večeri i dani vikenda, čini se da vrijeme izmiče, a s njim i mogućnost da se za sve pobrine i nadoknadi pogreške.

Jedno je dijete zaboravilo torbu za bazen, a drugo se nije pripremilo za ispitivanje? Da ih kaznim? Kao ‘dobri’ roditelji predviđamo, rješavamo, podržavamo do te mjere da testiramo svoje granice i prečesto gubimo strpljenje. Uz održiv obiteljski ritam, na kocki je i naše poimanje uloge roditelja, iznimnih nadzornika. „Jednadžba je često bila dopustiti petero ili šestero ljudi da uđu u jedan naš dan! I nije više bilo mjesta ni za najmanju stvar. Kao rezultat toga, sustav bi se blokirao i bijes se povećao“, prisjeća se Aude, majka četvero dječaka. No ova je majka pronašla pravo rješenje: „podrezati“ svoju profesionalnu aktivnost. „Na taj su način večeri postale mirnije i zaista imamo koristi od toga.“ Ne mogu, međutim, sve majke napraviti takav izbor, ali odustajanje od ove ili one aktivnosti u korist jednog ili drugog dijeteta može nam vratiti vrijeme. Dopustiti da nas neočekivano iznenadi, bez da nas ostavi paraliziranima zbog prekrute organizacije. Imati strpljenja također znači prihvatiti svoja osobna ograničenja i ograničenja naše djece. „Treba nam strpljenja sa svima, ali prije svega sa sobom“, naglašavao je sveti Franjo Saleški.

„Strpljenje je majka milosrđa“

Pitanje je, dakle, ritma, ali i ponosa. „Kad se moja kći bori sa zadatkom iz matematike, to me izluđuje; imam dojam da ništa ne razumije!“, kaže Bertrand. U ispravnom odnosu između roditelja i djeteta postoji dimenzija prijenosa. Ako smo suočeni sa sporošću svoje djece, može nam se javiti osjećaj neuspjeha. I upravo smo tu pozvani na autentičnu ljubav.

Kao što nas podsjeća sveta Katarina Sijenska, „strpljenje je majka milosrđa“. Ono označava čistoću našega stava… ispred malenog djeteta koje uzalud pokušava obući kaput ili tinejdžera koji ne razumije matematički zadatak kad nam se to čini tako jednostavnim. Imati strpljenja znači reći svom djetetu: „Dajem ti ovo vrijeme, uzmi ga, to je za tebe“; sjetimo se uvijek i u svakom trenutku da „ljubav zahtijeva strpljivost“.